PAPIRNA DUŠA

Pokušao sam da urežem

Sjenku duše

Na okapanom kamenu;

 

Noktima da grebem po

Pukotinama,

Uz razornu škripu

Upornih otkucaja.

 

Probao sam i u sebe da

Je sklonim,

Dok joj Sunce kasom

Vrijeme zbraja;

 

Pa da dva je uvijek

Jedan,

Dva i tri,

Na čet’ri kraja.

 

Papir jedini trpi

Turbulenciju

Na nebu od slova,

eto

Razvuci ga pa zgužvaj,

Pa nekako snove skrpi.

Mladen Đurić

Izvor fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.