Ovčica Mudrić: „Luča mikrokozma“

 

Po svedočenju Milorada Medakovića, Njegoševog biografa i sekretara, „Luča mikrokozma” je vladikino najmilije delo. Njegoš je ovaj filozofsko-religijski spev napisao u potpunoj usamljenosti za vreme prve četiri nedelje velikog posta. Spev prikazuje traganje duše za uzrocima čovekovog pada. Vođena „iskrom božestvenom”, ona uspeva da se oslobodi okova materije i da se vine u nebeska područja. Anđeo hranitelj je vodi kroz kosmičke i rajske predele i odvodi je do izvora saznanja. Napivši se vode sa izvora, setiće se Satanine pobune i velike nebeske bitke, a time i otkriti strašnu sudbinu svoga pada.

 

luca-mikrokozma-blacksheep.rs

 

 

„Zadatak je sm’ješni ljudska sudba,

ljudski život snovidjenje strašno!

Čovjek izgnat za vrata čudestvah,

on sam sobom čudo sočinjava;“

 

 

„Čovjek bačen pod oblačnu sferu –

prima l’ ovdje oba začatija?

Je l’ mu ovdje dvostruka kolevka?

Je l’ mu zemlja tvorcem određena

za nakazu kakvu tainstvenu,

al’ nagradu burnu i vremenu,

al’ rasadnik duhovnog blaženstva?

Ah, ovo je najviša taina

i duhovne najstrašnije bure –

ovoga su u grobu ključevi.“

 

 

„Snom je čovjek uspavan teškijem,

u kom vidi strašna prividjenja,

i jedva se opred’jelit može

da mu biće u njima ne spada.“

 

„Naše žizni proljeće je kratko,

znojno ljeto za njime sljeduje,

smutna jesen i ledena zima;

dan za danom vjenčaje se tokom,

svaki našom ponaosob mukom:

nema dana koji mi želimo,

nit’ blaženstva za kojim čeznemo.

Ko će vjetar ludi zauzdati?

ko l’ pučini zabranit kipjeti?

ko l’ granicu želji naznačiti?“

 

 

„Čovjek organ dosta slabi ima

da izrazi svoje čuvstvovanje“

 

 

„no svi naši slabi izgovori

i sva naša slaba čuvstvovanja,

spram onoga što bi šćeli kazat,

nijemo su spletno narječije

i klapnjanje duše pogrebene.

S točke svake pogledaj čovjeka,

kako hoćeš sudi o čovjeku –

tajna čojku čovjek je najviša.“

 

 

„mi smo iskra u smrtnu prašinu,

mi smo luča tamom obuzeta.“

 

 

„Bez budalah tupoga pogleda,

bi l’ umovi mogli blistat sv’jetli?

Svemogućstvo svetom tajnom šapti

samo duši plamena poete.“

 

 

„Sve što blatnoj zemlji prinadleži,

to o nebu ponjatija nema;

duhovni je život na nebesi,

materije – u carstvu gnjilosti.“

 

 

„Rob gluposti, vrag poretka opšteg,

svemogućstva važnost ne poznaje.“

 

 

„Otrovnošću nadojena duša

i zavišću sl’jepom zapaljena

     (…)

put istine nigda viđet neće

ni vkusiti sreće besamrtne.“

 

„Ah, kako je zemlja napunjena

s idolima svakoga izroda!

O, kako je lice svemoguće

mračna glupost obezobrazila!“

 Marija Voštić

Fotografije: Marija Voštić, Jelena Mićović

Nema komentara

Ostavi komentar