Ovčica Mudrić: Bora Stanković

 

Njegovi likovi su, kako to Dučić reče, iz kraja naše najstrasnije muzičke melodije, naših najmanje govorljivih ljudi, naših žena najzatvorenijih u sebe, iz oblasti najstrožijih odlika dubokog palanačkog porodičnog morala. Oni pate od teškog „derta“, njihov „žal“ je veliki, njihova pesma „žalna i teška”. Svoje želje i nagone potčinjavaju neumoljivoj patrijarhalnoj sredini pa postaju duboko nesrećne ličnosti spremne da podnesu svoju žrtvu kako bi ostale „kao što treba“, a sa ovog sveta odlaze „ranjivi i željni“. Sve je kod Bore tako živoi duboko psihološki predstavljeno da nam se čini da o tim likovima ne čitamo nego da se njihova sudbina odigrava pred našim očima. Pročitajte neke od najlepših citata pisca koji je u svom delu oživeo i ovekovečio jedan nestali svet staroga Vranja.

 

Ovčica Mudrić: Bora Stanković:blacksheep.rs

 

„Bolan otkako se rodija. – To sam ja!… Pa od t’j bol, jad – dert li je, prokletija li neka – eve na nogu ginem. Idem, pijem, lutam po mejane, dert da zaboravim, s’n da me uvati. A s’n me ne vaća. Zemlja me pije… Noć me pije… Mesečina me pije… Ništa mi nije, zdrav sam, a − bolan! Bolan od samoga sebe. Bolan što sam živ. Otkako sam na svet progledaja, od t’g sam još bolan.“

 

„Poj „žal za mladost“… Za moju slatku mladost, što mi tako u ništo otide, i brgo ostavi. Poj i vikaj gu. Moli gu, neka mi se samo još jedanput vrne, dođe, da gu samo još jedan put osetim, pomirišem…“

 

„Digni se! Ne plači! Sluzu ne puštaj! Stegni srce i trpi! Bidni čovek; a čovek je samo za žal i za muku zdaden!“

 

(Koštana)

 

„I ta mu je noć bila najteža. Kad prvi put saznade da mu, ako hoće da je kao što treba a ne oslanja se ni na koga, ne obavezuje nikom, da bi to svoje, sebe, mogao da nosi, treba mnogo snage, bola i da je jak, jak… Jak nad sobom. Sebe da ima u rukama. Da je jak, kad štogod zaželi, zaište, srce zažudi za nečim, da je jak da srce stegne, ne da mu. Da kad mu navre bol, tuga, čežnja, suza, da je jak da spreči, unutra, u sebi zadrži, zakonča. Da je jak.

I oseti da je jak.“

 

„Umreću ranjiv i željan.“

(Gazda Mladen)

 

„− − − Opet sam te snevao! Kako žalim što san ode, te i ti s njime! Kako bih voleo da to ne beše san, san i ništa više. Ali hvala i snu. Slađe je snevati negoli zbilju gledati i gušiti se od navrelih osećaja, uspomena, i teška, hladna, samotna života…“

 

Ovčica Mudrić:Bora Stanković: blacksheep.rs

 

„(…) da mogu tada, čedo, da mu kažem: „Ja ostavi’, čoveku, poveliko i od tebe i od mene. Ognjište se naše ne ugasi, već se još više raspali i raširi…“ I suze, kašalj počinju da je guše.

Dede sad, kaži mi toga koji bi tad na tebe mislio? Ko bi smeo da joj kaže:

− Nano! Ne ljuti se, ali ja ne mogu toliki da budem. Strah me je od tolikog. Ne mogu, nano, strah me je!…“

(Uvela ruža)

 

“ – Zar mene nije sramota? Zar ja to hoću, milo mi? Zar ja ne znam koliko je to što ja to moram? I to ja, ja!”

 

“Jer tom svojom žrtvom toliko ubija sebe: da, eto, polazi ne samo za ne ravna sebi, za nedragog, nego čak i za samo dete. Tolikom svojom žrtvom sigurno će zaprepastiti i zadiviti sve. I u očima svih, ne samo što će ostati onakva, nego će sve veća bivati i dizati se a ne možda, kao što je svet mislio i nadao se pa sigurno i čekao, kad će ona, već jednom pasti, pokleknuti.”

 

(Nečista krv)

Autor: Marija Voštić

Fotografije: literarta.blogspot.com, politika.rs, politikin-zabavnik.rs

 

Nema komentara

Ostavi komentar