23 apr Otisci dlanova
U praznim stanovima
na periferiji grada
ljubili smo se
ne pitajući gazdarice za najam
I ništa te jeseni nije slutilo
da ćemo se za par godina mrziti
Bili smo u ovom životu
jedno drugome dovoljni
Ti si kuhao
Ja loše peglala
Imali smo mačku i psa
publiku za naše predstave
i imovinu koju bismo dijelili
kada bi došlo do svađe
Čitali smo naizmjenično naglas
Čarobni brijeg Tomasa Mana
Ja sam spremala ispite
ti odbijao da nastaviš studije
Zaneseno i šutke
znali smo da će tako brzo proći dvadesete
Nismo imali ništa a imali smo sve
Na poklon si mi kupio u fišeku kruške
jer su mi se u decembru jele
Svađali smo se na sred ulice
Ljubili u tramvaju i
starom kinu uz Bogartove filmove
Pravili greške koje su nas nagrizale
Ti nisi u kosi imao sijede
Ja nisam imala bore, čak ni smijalice
Imali smo planove
i nedovoljno ušteđevine
da se otisnemo u svijet
Ne čekajući tridesete
ljubav je spakovala moje kofere
i pustila te da voliš neke druge žene
U zidovima iznajmljenih stanova
na periferiji grada
ponekad neko otkrije otisak mojih dlanova
ne znajući da je među njima
na početku novog stoljeća
izgubljena nevinost
moja i tvoja
i ispričana najljepša
obična ljubavna priča.
Autorka: Luna H.
Fotografija: tumblr.com
Sorry, the comment form is closed at this time.