Onako, baš baš.

Odavno znam da mi se emotivni život pretvorio u jednu veliku komediju. Upao u šablon. Šablon za komične završetke. Sada se, pomislila sam, taj šablon proširio i na početke. Jednako su komični kada do njih uopšte i dođe.

Celog života mi pričaju da sam baksuz. Da ako postoji mogućnost da nešto krene na loše, ja mogu odmah da računam da će krenuti. Jebi ga, ali navikla sam na to. I više mi nije problem, i više mi nije čudno. I više mi ne treba duže od dana da se povratim. Volim da mislim da ništa više ne može da me iznenadi, ali svaki put se uverim da nešto ipak može. Šta je to sa muškarcima danas, zapitala sam se?

Epidemija pičkizma, rekla je skoro jedna devojčica.

Epidemija pičkizma, prolazilo mi je kroz glavu par dana.

I taman kad sam pomislila da je i on iz te iste priče, i da je ovo još samo jedan komičan početak, on celu priču preokrene. Ubaci u priču poneko pivo, partiju jamba, puno zagrljaja i osmeha. I pokvari šablon, a meni nabaci kez, i odjednom je sve okej, i sve je baš onako kako nisam mislila da će da bude. Bolje je od toga, mnogo bolje.

onako-bas-bas-blacksheep-rs

Em mi je rekla da u svoju priču treba da ubacim puno ljubavi i šećera, i onda mi zaljubljenost više neće biti patetika, pretvoriće se u nežnost. I ja evo, prvi put, nisam ispovraćala leptiriće po ekranu, otkucala sam tekst a leptiriće zadržala u stomaku, jer mi je posle mnogo vremena lepše kad su tu. Hvala, Em!

Ana mi je rekla da sam već četiri godine „emotivno razdrkana“. Da previše vremena trošim smišljajući izgovore da ne krenem dalje. I evo, krenula sam, bebećim koracima, ali tu „razdrkanost“ čuvam u sebi, jer me ona bocka u leđa i gura napred.

Shvatila sam da zaljubljenost nije loša stvar i da leptirići ne moraju da svaki put izazovu mučninu. Da možda nije dobro što već tako brzo navikavam na tebe, ali da su mnoge stvari za koje sam mislila da nisu dobre ispale sjajne, pa zašto ne bismo i mi. Da i pored sve te svoje „emotivne razdrkanosti“ i dalje čuvam jedan ceo delić za nekog. I ne mora da znači da ćeš taj neko biti ti, ali bih volela da budeš. Jer mi onih dvadesetak razloga zbog kojih ti se sviđam onako stvarno, baš baš, odjekuju u glavi, mada je i samo jedan od njih bio dovoljan da me raspilavi. Jer zbog tebe nisam ispravila lokne već danima, iako mi se kosa zbog njih mrsi. I zbog tebe ne skidam karmin. Ali sam zbog tebe skinula masku, i to je dovoljan razlog da znaš da se ti meni sviđaš. Onako, stvarno. Baš, baš.

Neki dan si me prilično zabrinuto pitao da li ću i tebe da stavim u priču. Evo, jesam, jer se nadam da sad kontaš da nije tako strašno da budeš deo nečije priče. Da ume da bude strava, onda kad prestaneš da budeš prestravljen. Ja sam to konačno počela da shvatam.

I eto, možda baš ti razbiješ taj moj šablon. Možda ti budeš taj koji će zakopati te moje strahove a otkopati uputstvo za upotrebu. Za upotrebu jedne „emotivno razdrkane“ veštice, koja uprkos svim tim strahovima i dalje ume da grli i smeje se. Onako stvarno, i najjače. Onako, baš baš.

Autorka: Biljana Bajinović

Fotografija: favim.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.