Ona se boji da ima 30  

– Ali ti ćeš uvek da budeš mlada. Znam te.

– Znaš me. Znam i ja. Samo… Neću više imati 20 i kusur.

– Brojke su samo brojke. Duh je ono što računa. A ti to imaš. Mislim da ćeš do kraja života da budeš takva.

– Jeste, ali teško da ćemo ponovo da pijemo pivo ispod Brankovog mosta u 2h ujutro.

– To, teško.

– Osim ako ne uhodimo K. za 20 godina.

Smejemo se. Svaka sa svoje strane ekrana. Posle toga nastavljamo da projektujemo neke drugačije svetove. Ona uči nemački, a ja teoriju književnosti. Ona kaže: sve dok učimo, ostaćemo mlade. Opominje me: vreme je za novi jezik. Neki ispočetka. Od nule.

Simbolično povezujemo to „od nule“ sa ovim „od 30“. Tri je uvek magičan broj. Nula je uvek početak.

Ne znam što, ali verujem joj kad kaže da nemamo čega da se bojimo. Život tek počinje. Kao. Ima mnogo stvari koje tek treba da razumemo i naučimo. Npr. taj neki novi jezik. Ili „Ime ruže“. Ili kako da budeš nekome sve. Kako da neko tebi bude sve. Kako da primećuješ kolateralnu lepotu.

Koren mog straha je, naravno, u vremenu. Da ga neće biti dovoljno. Da neću umeti da ga trošim kvalitetno. Da će na kraju vreme potrošiti mene.

– Kad malo bolje razmisliš, Žmu, sekund i godina mogu da budu jedno te isto. Pogledaj nas. Koliko dugo smo zajedno, a koliko je to zapravo malo u odnosu na sve ono što sledi. Ili ne znam, u odnosu na to kad su živeli Kleopatra i Marko Antonije.

– Glupo je da pustiš tu vremensku groznicu da te toliko drma. Svejedno je koliko godina imaš i kad živiš. Bitno je da živiš. Ali stvarno. I manje da filozofiraš.

– Da primećujem „kolateralnu lepotu“?

– Pusti to. Samo nastavi da radiš to što radiš.

– Šta to?

– Da cvetaš s godinama.

 IMG_20170311_130018-001

Autorka: Srbijanka Stanković

* Inspiraciju potražite i Vi u pesmi 30, filmu „Kolateralna lepota“ i prodavnici Baza Crna Ovca.

 

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.