Ona je izvela svog psa…

 

 

 

Ona je izvela svog psa u šetnju.
Psa zlatne dlake, meke kao svila,
dubokih staklenih očiju,
u kojima je naslikana ona.

Čudan pas.
I ona je izgledala čudno.

Nikada je ranije nisam video,
izgledao sam loše,
i nekog sam čekao.
Nekog… ne nju.

Ona je imala svog psa,
i danas ga je izvela u šetnju.

„Medo, prekini sa tim !“ uzviknula je.
Pas je pokušao da se popne,
i šapama obgrli njenu nogu.
Bio je ogroman !
A ona je imala lepe noge.

I dok su prolazili pored mene,
primetih fleku na toj lepoj nozi,
a staklaste oči ogromnog psa,
bila su i dalje prilepljene uz nju,
u korak su hvatale njen hod.

Čudan pas.

Polako su se udaljavali na ulici,
nestajali su iz mog vidokruga,
ali ona mu se približila, i pomilovala ga.
Ruke su joj prelazile po njegovoj zlatnosvilenkastoj dlaci.

Ona je volela svog psa.

I pas je, siguran sam, voleo samo nju.

 

 

 

 

Autor: Luj Pisar

Fotografije: pinterest.com

Nema komentara

Ostavi komentar