Olovni vojnik

Zorana Milić nam je poslala svoju pesmu i ostavila nam je poruku: „Dok čekam, želim vam puno dobrih misli i uzvišenih postupaka!“

Ovakve talentovane ljude zaista ne treba umarati „čekanjem“. Uživajte!

 

Dok manipulišeš potpeticama po kaldrmi
Neko mi u glavi pretresa orahe
I ja te čujem kako bi svako poželeo da čuje svoju dragu
Tvoja haljina odveć raskopčana na pravom mestu u pogrešno vreme
Tvoj je dekolte ispunjen pogledima
Jesi li sve ovo nekad znala
Možda ti je samo jedan sve ovo rekao
I on je sada jedini od čije težine dlana ne izmičeš ruku
Zimi vidim tragove tvog smejanja u snegu
Znam da ti obrazi nisu mirovali kad si se okliznula
I razgazila belinu koju volim samo očima da diram
Sigurno si se uhvatila za jačinu njegove mišice i rekla:
„Blesane, mogla sam do šala da se pokvasim”
A on je šeretski rekao
Ma, baš me briga šta je taj rekao
I pitam se koliko mu je spretnost bila naklonjena
Kad ti je novčiće izvlačio iz ušiju
Oh, kako bih voleo da si mu tad govorila
Da ništa što se izvlači iz rukava ne zaokuplja tvoj duh
Dobro je i to da znaš
Mali trikovi nisu za veliku decu
Ponekad san uvuče dan pod moj jastuk
I nastavljam da te gledam neopaženo
Gledam da bi se nasmejala
Ti se smešiš da bih te gledao
U našoj simbiozi oboje smo na dobitku
I odnekud se pojavi on
Odjednom je san kao kroz paru kad prođeš rukom
I nikada ne doznam da li te je otpratio kući
Da li ga tvoja mama nudi voćnim kolačima
Voće je skupo da bi se svakome u kolaču davalo
A ja
Samo sam beskorisna koštica
Koja sanja da se prokrijumčari u voćnoj piti
I slučajno pronađe put do tvojih usta
Pomazi se sa vrhom tvog jezika
I završi ti na dlanu srećna što ti je spoznala ukus
Jer kako god se na prozor nalaktio
Ti sigurno nisi primetila moju kuću
Možda ti je majka šapatom pričala
Da očevi šeširdžije prave sinove šaljivdžije
Koji nose polucilindre da bi se pri pozdravu
Sa glave pod mladu suknju otkolutali
I to bi bila najbolja šala u čaršiji
Koju je smislila jedna žena
Teško da ću pred tobom išta podignuti
Treba se susresti sa tim mesečastim nogama
Punim snage da pretrče prošlost, sadašnjost
I sustignu budućnost
Ah, kako bih se naslušao oraha
A kad bi se razbolela
Žalio sam što nisam toliko moćan
Da izmislim jezik na kojem ćeš razumeti
Koliko me ispunjava nedostajanje
Koje ostaje iza tvog hoda
I kotrljanja tih oraha koje čujem kako se ti pomeraš
Čak sam pomislio da ih kradeš
I skrivaš u dve šačice pesnica
Koje tonu do dna tvojih džepova
Ti imaš džepove napunjene mojom radoznalošću
Ja volim tu ženu čije misli poseduješ
I pomišljam da li bi se zaljubila u olovnog vojnika
Da li bi bila spremna da izneseš sa mnom bitke
Koje bi čovek trebalo da nosi sam
Ja sam mogu, ali to nije moja želja
I žalim što bar nisam Pinokio
Da znam da ću bar jednom biti dečak
Zbilja pravi dečak
Koji će dečački naivno zaboraviti na zanat u rukama
Izbrojati četrdeset i dva udara orahove ljuske
I iskoristiti svu snagu laktova
Da se digne i ostane na nogama
Uramljen u prozor kao portret pobednika
A iza će nekoliko šešira kružiti u oscilacijama
Dok se ne prizemlje njemu u čast
I točkovi kolica škripnuti po poslednji put
Odgurnuti voljom koju si mu dala ti.

 

olovni vojnik

 

Autorka: Zorana Milić

Fotografije:

Nema komentara

Ostavi komentar