Obamrlost

 

Bludni sine,

ti što spavaš ispod jama punih stida,

sine,

ti sto ležiš u ponoru svojih dana,

pusti da besramnu me želja mine

i uzdigne do visina

nedostižnih mudrih stada.

 

 

Zažareno toplo lice

neka tvoje ostane u senci.

Usne grube kad zabride,

u odjeku starih izumrlih reči,

znaću tada svu silinu

ovog sveta,

pomamu očaja što na leđima mi spava,

znaću

da duša nije tren izmedju dva otkucaja

I da tvoju sablast davnu ljubav okajava

 

 

 

lovely_blacksheep.rs

 

Autorka: Nevena Miljković

Fotografije: favim.com

Nema komentara

Ostavi komentar