28 mar Obamrlost
Bludni sine,
ti što spavaš ispod jama punih stida,
sine,
ti sto ležiš u ponoru svojih dana,
pusti da besramnu me želja mine
i uzdigne do visina
nedostižnih mudrih stada.
Zažareno toplo lice
neka tvoje ostane u senci.
Usne grube kad zabride,
u odjeku starih izumrlih reči,
znaću tada svu silinu
ovog sveta,
pomamu očaja što na leđima mi spava,
znaću
da duša nije tren izmedju dva otkucaja
I da tvoju sablast davnu ljubav okajava
Autorka: Nevena Miljković
Fotografije: favim.com
Nema komentara