Noći u marcipanu

Ne ličiš na sebe.

Pokušala je da razuveri odraz u ogledalu.

Posmatrala je mladu devojku sa otiskom muškarčeve šake na obrazu. Njene bezizražajne oči behu čudesne ispod sloja slane koprene. Vizantijsko plavetnilo lelujalo je na mramornim beonjačama lagano, poput jutarnjeg povetarca. Bile su to setne oči, zaokupljene okrutnim prizorom njegove slinave njuške. Pramen kose uvija oko kažiprsta i povlači ga iza uha. Ne ličiš na sebe, ponavlja.

Jagodicom prsta klizi duž nepravilne pukotine na ogledalu. Brazda na staklu čini da mladalačko lice izgubi prirodnu simetriju, sačinjenu božanskom voljom. Krvari, crveni tečni pupoljak izbija na površinu kože i ona ga uklanja gornjom usnom, mršteći se na prizor posekotine.

Hrapavo disanje bilo je poput mantre, dogme koje nije umela da se otarasi. Koristila je šake, zube, nokte, parala je njegovu kožu, lizala znoj sladeći se njegovim bolom.

 Želela je da ga raspori, prebira po njegovim iznutricama i oskrnavi.

 Mrzela je. Zar je sposobna da mrzi? To je užasava.

 Ekstatički grč preplavljuje međunožje muškarca. Opaža uštogljenu grimasu na njegovom licu, ali ona nedugo potom iščezava. Bio je sredovečan. Mirisao je na sandalovinu i jeftine marlboro cigarete. Nekolicina sedih vlasi izbija na obodima usijane poglavine. Vreme oko njih teče sporo… Ukoliko bi dodatno usporilo, postoji mogućnost da se materijalizuje i osudi ih na neprekidni ples sladostrašća.

 Oglašavanje ranjene životinje izazivalo je u njoj mučninu. Seća se toga sasvim jasno. Strovalio se sa prozirnog tela, osvrnuvši se iznova. Miris njene kože bio je prokleto primamljiv. Nedostajao mu je ukus krvi sa njenih usana. Prezreli nar ili možda pomorandža? Mesto na kom se spajaju vrat i torzo ispunjavalo je jezero uprljanih suza. Njene grudi želeo je da dodiruje jezikom, da usnama opkoli dva ružičasta uzvišenja.

Još jednom, izgovara.

Poseže za bež pantalonama i izvlači svežanj novčanica. Prihvata ih i mrzi, snažnije. Čin se ponavlja tri puta i ona oseća kako požuda napušta njegovo sparušeno telo. Odvaja se sa mokrih leđa poput balona od sapunice i prelazi u prostoriju druge devojke koju upravo neko isprobava. Saživela je sa njihovom sudbinom, zarobljena u osećanju perpetualne katarze. Oseća dodire na njihovim bedrima, miris grudi u nozdrvama opčinjenih muškaraca. Pogled u stranu i završni izdah.

 Prodire u njegove zenice i pokušava da vidi nešto više od pukog gađenja.

„Kako si postao ovo?”, postavila je pitanje oprezno.

„Mogao bih da te pitam isto to, zar ne?”, uzvratio je prezrivo.

„Ti si obično đubre, ništa više od toga.”

„Ti si obična kurva! Kako ti se to dopada?”

Položio je šake na njeno lice, obujmivši glavu mršavim prstima. Osetila je njegov dah na svojim usnama, želela je da se odupre. Njena pljuvačka bila je na njegovom čelu, a on je ostavio beleg na njenom obrazu. Bila je ponižena.

marko.galic.blacksheep.rs

Iste večeri napustila je hotel ljubavi u oronuloj gradskoj četvrti. Lažni moralisti nazivaju žene poput nje prostitutkama, a tako ih je oslovljavala i Madam S, konferansije bordela Noći u marcipanu. Šezdesettrogodišnja gospođa ljupkog glasa brinula se o njoj kada je zatrudnela sa inženjerom parobrodarstva iz raspalog braka. Bio je njena prva mušterija, a Madam S jedina majka. Izgubila je čednost, opervažena neonskim crvenilom čiji snopovi klize kroz poderani venecijaner.

Priča se da je kurva rodila sina- muškog bednika.

***

Odlazi u obližnju porodičnu patiseriju i bira tortu.

Uputila je neprimetan osmeh poslastičaru, položivši u njegove dlanove svežanj zarađenog novca. Primetio je modricu, ali nije rekao ništa. Ćutao je…

Lepljivi miris šećera i badema uspinje se njenim nozdrvama na putu do kuće. Gradski prevoz koristila je kada je njeno telo bilo isuviše slabo da ponese težinu ozleda i misli. Zauzima sedište tik uz prozor kako bi osmotrila razlivanje sutona u daljini.

Ulazi u dnevni boravak sićušne garsonjere sa širokim osmehom između obraza. Maleni dečak joj skače u naručje i ona ga obasipa poljupcima.

Na današnji dan, čitavu deceniju unazad, njeno čudo se rodilo.

Ove godine dobio je tortu.

Autor: Marko Galić

Izvor: www.fabianperez.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.