Noći koje nisu pošle

Kad sve noći ćute

Pa i one koje nisu pošle

Ja slutim da je odlomak neba

Parče u tvojim

Ustima.

 

I tad gola,

Mladošću orošena,

Na tvojim davnim kolenima;

Rukama, vremenima,

Koja me još nisu

Ni pogledala iz daleka,

Snažno nošena;

U ranama jaka

Bosa u osmesima;

Govorim poslednjim očima

Kako je ljubav začeta

Predrasudom da se voli.

 

I kao svaki saučesnik osvajanja

Uroćena protiv zaborava

Još te i sad podsećam da smo bili;

Svejedno što trajem,

Još uvek,

U svim tvojim nagoveštenim

Slabostima;

 

Ipak zaplačem ja

Obnažena godinama tvojim;

Dimom cigarete zaigrana

Pravim se da je dovoljno

U mojim, juče rođenim, pogledima

Otrova.

 

I od tišina pravim pesme

I od nagog tela pokazujem krvi:

 

Živela i ja jesam

I imam po čemu

Ljubiti

Ipak voleti

I pasti

Na tvoja davna kolena.

 

 

Autorka: Elena Ederlezi

 

Fotografije: pinterest.com

 

 

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.