Noć kada je Luna Zvezdajeva pala sa krova

Lunu Zvezdajevu su poslali na prevaspitanje kod stare tetke. Pored lekcija o lijepom ponašanju tetka je Luni držala i lekcije o tome kako izabrati pravog muškarca. Markantnost muškarca po tetkinom sudu bila je u brkovima i dobro skrojenom odijelu. Brkovi su, po tetkinom mišljenju, govorili o zrelosti i odlučnosti a odijelo o statusu u društvu. Bilo je par primjera za koje je tetka već smišljala način da ih predstavi Luni. Ali ne bi to bio problem da tetka nije morala njima predstaviti Lunu. Često bi znala reći da su joj poslali prševalskijevskog konja izgubila bi manje živaca i ne bi je gušila astma u njegovom prevaspitanju. Časovi o ispijanju čaja uvijek bi se završili tako što bi jednoj od njih dvije čaj izašao na nos. Sviranje na klaviru bi i poslugu natjeralo na skakutanje. A pravilan hod sa knjigom na glavi koštao bi života neki od porculanskih predmeta u salonu. Tetka bi onda legla u svoj krevet sa sedam dušeka i prizivala smrt sa oblogom na čelu. Govorila je da će je Luna poslati u smrt, a da je neće ničemu prije toga naučiti.

luna-h-blacksheep-rs
I dok je tetka u očaju dozivala sve svece da joj pritrče u pomoć i ukrote djevojku, Luna je čekala da izađe mjesec i onda se kroz tavan iskradala na krov. Gore bi iz rukava izvukla ukradenu Miškinu lulu napunjenu duhanom, zavrnula haljinu da joj mjesečina boji svilene gaće, rasplela kosu, i zatvorila oči.
Svaku noć, Luna je sanjala o glečerima Patagonije, iako ih nikada nije vidjela. Pokušavala je gledati u njih dok sunce na njima pravi nepravilne kristalne oblike. Kočijom se vozila kanjonom Kolorada i uvijek bi je oteli Indijanci i čudili se njenoj riđoj kosi. Onda bi se našla u Amazoniji, okružena čudnim ljudima koji skupljaju drva na jedno mjesto i donose veliki lonac. I taman kada bi shvatila da će završiti u loncu, Luna bi pobjegla na Siciliju. Tamo bi se svađala sa ženama iz nekog sela jer je krala tuđe narandže.
I dok je tetka tonula u san, psi zavijali žaleći se na mjesec, Luna se žustro svađala na sicilijanskom. Sve dok je šišarika nije pogodila posred čela. Sa zagriženom polovinom narandže u bijeloj haljini, raščupane kose, direktno iz Skoljitija pala je sa krova. I budeći se u ruskom selu ispred kuće svoje tetke prvo što je na mjesečini iznad svog lica ugledala bili su savršeni brkovi na savršenom muškom licu.
Njegova rečenica „ты в порядке?“ u Luninim ušima zazvučala je kao da joj sam Glinka pjeva serenadu. Znala je da će njegovi brkovi pomutiti njen razum i da će tetka proklinjati dan kada joj je rekla da pravi muškarac mora imati brkove.

Autorka: Luna H.

Fotografija: tumblr.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.