09 mar Noć
Govorila sam mu stihove
velike i poznate,
(i one male,drugačije…)
Govorila sam da ljude
treba razumjeti
da su često nesrećni,
i usamljeni
da se plaše samoće i bolesti.
Govorila sam mu
da nije istina
da Bog dobre nagrađuje
a rđave kažnjava.
Takva podjela je prisutna
samo u našim glavama.
Pitao me je
koliko dugo stojim tu
i zašto tako mnogo govorim.
Oduvijek sam ovdje;
(od)govorila sam mu,
ali ti navraćaš rijetko
i uvijek ostaješ kratko.
Volim da ti pričam
o ljubavi Bogu i ljudima,
da ti čitam Prevera,
poeme o pticama
češljugarima, ženkama.
Volim da te gledam
dok upijaš miris noći
i razlivaš ga hraneći nas
gustim zagrljajem pripadanja.
Iako znam da jutro mijenja
svaki oblik stvaranja
ostajem tu i dočekujem zoru
s ispruženim rukama,
i pogledom uprtim u pravcu
Mjesečevog odlaska…
(Kažu mi da govorim u snu).
Autorka: Sanja Radulović
(Iz Zbirke ‘Umreženi snovi’ 2013.)
Fotografije: weheartit.com
Nema komentara