09 feb Nije me teško voljeti

Umorna sam od kukavičluka i izgovora. Od rastanaka i uspomena koje me stežu poput šala u zimskom danu u kojem se drsko javi ljeto i napravi pometnju.

Nije mene teško voljeti. Nisam ja ništa drugo do obična žena. I ne tražim ja ništa nemoguće. Jer sa mnom je i nemoguće moguće. U malom stanu u ulici lipa od koje jesen učini mjesto najljepših snova ja mogu da ti pokažem da su čuda u zagrljaju ostvariva.

Na krevetu, dok se čuje šum gramofona uz glas Laure Marling mogu da te učinim junakom svake svoje priče.

Prati me kroz uske uličice i odvest ću te u Birmingham u 1920. godinu. Ti ćeš da budeš vojnik koji se vratio iz Francuske a ja ću da budem djevojka iz tvojih snova, sa malenim šeširom i crvenim ružom na usnama. Ili želiš u Hong Kong u 1965. godinu?  Neka bude ljetni kišni pljusak i ulica u kojoj ćemo da ugledamo jedno drugo i da zajedno uđemo u taxi u kojem ćemo da otkrijemo sudbinu kada saznamo da u istoj ulici živimo. Možemo biti dvoje služinčadi na jednom od ruskih dvorova. Ja, neukrotiva djevojka sa sela a ti, stidljivi student prepun snova koji će da ode sa dvora i nakon nekoliko godina vrati se i izbavi i mene. Možemo na Aljasku, u neku ekspediciju da mi ugriješ ruke i zaljubiš me u sebe. Ili na drugi kraj svijeta, u Australiju da gradimo škole i početke onoga što danas tamo jeste.

U bilo koje vrijeme i u bilo koju priču mogu da te odvedem i da vidiš da me nije teško voljeti. Jer voljeti me trebaš i možeš u ulici koja miriše na jesen, u malom stanu u čije zidove su se nastanile uspomene na mene, pa ti remete snove i bude te prije zore.  To je jedino mjesto gdje treba da me voliš. Sve drugo su samo snovi koji su dokaz da bih ja tebe voljela u drugim nekim životima. Meni to ne bi bilo teško ni komplikovano, jer  za razliku od tebe, ja nisam kukavica.

Ljubav je lijepa kada je začiniš sa malo snova. I dokaz da je ljubav odovojiva od vremena. Ti mene samo zavoli sada a ja ću tebe da volim i u nekim od drugih vijekova.

Autorka: Luna H.

Fotografija: tumblr.com