29 jul Ničije i svačije

Nebo tuđih zvijezda.

Satkano od kamenih snova,

Ogrnuto fragmentima mjesečeva pokrova,

Pliva po beskraju modrih i zelenih okova.

Zemlja tuđeg grumenja.

Ukopana u nepregledni žal,

Đe se Sunce s horizontom spaja,

Kaplji đe se igra bal,

i čuje se tek graja.

More tuđih kapi.

Obala od mesa za krvlju vapi,

Grmi zemljom u suton kasni, dokoni,

Toka si traži u grdo vrijeme

– o, teško breme!

Vatra tuđeg plamena.

Plazi i cvrči kožom od kamena,

Da ugasi se i utrune, traži si vremena.

Gola je zemlja, sva stabla su spaljena.

Tek poneka mladica niče iz sivila.

Autor: Mladen Đurić

Fotografije: favim.com