Neki to zovu ljubav

– Halo?
– Otkud “Halo” umesto “Šta je, magare?”
– Eto…
– Sve ok?
– Da, da, nešto sam razmišljala…
– O čemu?

– Ana?
– Ma ništa bitno… Šta ti radiš?
– U kraju sam pa sam mislio da… Al sad vidim da je prilično kasno pa…
– Ispred zgrade si, je l’ da?
– Aha…
– Penji se, bre, bleso.

Nisu dečko i devojka. To su odgovarali na česte „Tako ste divan par“ i slične izjave. One izjave koje se ne upućuju makar kome. Koje nemaju veze sa nečim okom vidljivim. Koje imaju veze sa energijom koju su isijavali kada su jedno pored drugog. Sa tom neobjašnjivo snažnom energijom. Neki je zovu ljubav.

Oni su, kako kažu, samo veliki prijatelji. I to je bila velika laž. Kao i ovaj razgovor.

Istina se krila u devet sekundi njenog ćutanja. U njegovom, večnost dugom, iščekivanju. U njenom ujedu za usnu. U njegovom strahu. Onom da će mu reći, i onom, još većem, da opet neće. U njenom uzdahu. U njegovom jedva izgovorenom „Ana?“…

neki-to-zovu-ljubav-blacksheep-rs

Istina se krila u njihovim dugim razgovorima. U još dužim šetnjama. U čuvam te zagrljajima. U ti si moja sreća osmesima. U obrisanim suzama. U izmamljenim suzama. U podršci, brizi, svađama, mirenjima, golicanju, smejanju,  izležavanju, pevanju… U  nedostajanjima. U skrivanju ljubomore kada ona spomene nekog nebitnog njega ili on neku nebitnu nju.
U izbegavanju nekih pogleda. Onih volim te pogleda i još više onih želim te pogleda. Onih kada su previše blizu. Kada piju neko dobro vino uz još bolju muziku. Kada su sami pod nekom svetiljkom na nekoj klupi u ko zna kom delu grada.

Istina je da su od početka znali da ne možeš biti prijatelj sa nekim čija pojava ti probudi svaki atom. Istina je da su od početka lagali. Sami sebe, jedno drugo, ceo svet. Lagali su iz straha. Straha da ne zeznu ljubav. Kao i uvek. Onako majstorski, kako samo oni umeju. Da ljubav ne zezne njih. Kao toliko puta do sad.

Istina se krila u njegovom sporom penjanju uz stepenice. U njihovoj zbunjenosti. U ubrzanom disanju. U kucanju na vrata, tišem od kucanja srca. U preglasnom zvuku ključa, okrenutog drhtavim prstima. U pogledu koji je usledio. Pogledu koji je sve priznao.

Tako su divan par.

Autorka: Jovana Ž.

Fotografija: tumblr.com

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.