15 dec Nedelja
Eto te opet.
Nenajavljen.
Neodoljiv u svome „Ne mora niko da zna“
Eto te, snom putuješ
Ranom zorom u nedelju.
Ne da mi se da se budim
Jer nestaćeš kroz krmeljive obrise jutra.
A ovde sam ničija,
Ničija do tvoja,
Nedeljom ujutru u snu.
Još samo tri minuta,
Tu malu večnost,
Dok se tvoj lik ne izgubi u mojim rožnjačama,
Dok se miris ne izgubi u nervnim impulsima,
Dok ne zaboravim da si bio,
Dok ne prođe jutro.
Nedelja.
Nedelja je dan za spavanje do podne
I neustajanje do popodne
Za nesavršeno okrugle palačinke
Sa savršenim domaćim džemom od šljiva.
Nedelja je savršena za prvi sneg
I želje što se tope u krupnim pahuljama
Za „dobro jutro“ u podne
I mene na tvojim grudima do popodne.
Nedelja je dan za svež buket žutih lala na prozoru
Za kosu svezanu u neurednu punđu
Za sanjivo češkanje u podne
I smejanje kroz prste do popodne.
Nedelja je za Bodlera ili Gejmana
I miris nepročitanih knjiga
Za engleski čaj sa mlekom u podne
I za naše male ratove do popodne.
S tobom je nekako uvek nedelja
I u sred nedelje
I u sred srede
I sa prozorima širom otvorenim
I sa Suncem što viri kroz rupice na roletnama.
Možda te zavedem u imenik kao nedelju
Kao što sam te zavela pred prvi poljubac.
Okej. Okej.
Kao što si me zaveo pred prvi poljubac.
A nisi neki zavodnik,
Pravo da ti kažem.
Lažem. Lažem.
Nemoj da se ljutiš.
To ti vraćam za sva ona začikavanja.
To ti vraćam za onu zaljubljenost
na prvi pogled,
prvi ples
prvi dodir
i otkucaj srca u tvojoj blizini.
Aritmiju u ritmu mog slomljenog srca
I tvog.
Naopako je to bilo –
U proleće da se lomimo
Kroz dimne zavese
U jesen volimo
Kad vedre noći izlaze.
Budi jesen mog života,
Baš sad u jesen
Promeni me iz korena
Ogoli me
Skini sa mene sve predrasude
Sve strahove
Svu bol.
Razoružaj me iskrenošću
Samo me razoružaj.
Skini me do gole kože
Isto tako stani nag
Ispred mene
I ubedi me da se ne bojiš
Ubedi me da se ne bojim.
Ubedi me.
Budi jesen mog života.
Iskušavaj me kroz boje,
Kiše i košave Beograda
Neka sam ti žuta u nedostajanju
Kao sunce u rana letnja jutra
Neka sam ti plava u zagrljaju
Kao večne morske ravnice,
Neka sam ti crvena pod usnama
Kao pokrivač na kojem si me uzeo.
Vidiš li šta mi radiš nedeljom?
Nenajavljen.
Snen.
Rastavljaš me po šavovima
Po ljubavima
Nedostajanjima.
Razlažeš me na boje
Na slova
Zareze.
Vidiš li šta mi radiš?
Autorka: Luna Lav
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.