Nedelja

Eto te opet.

Nenajavljen.

Neodoljiv u svome „Ne mora niko da zna“

Eto te, snom putuješ

Ranom zorom u nedelju.

Ne da mi se da se budim

Jer nestaćeš kroz krmeljive obrise jutra.

A ovde sam ničija,

Ničija do tvoja,

Nedeljom ujutru u snu.

Još samo tri minuta,

Tu malu večnost,

Dok se tvoj lik ne izgubi u mojim rožnjačama,

Dok se miris ne izgubi u nervnim impulsima,

Dok ne zaboravim da si bio,

Dok ne prođe jutro.

Nedelja.

Nedelja je dan za spavanje do podne

I neustajanje do popodne

Za nesavršeno okrugle palačinke

Sa savršenim domaćim džemom od šljiva.

Nedelja je savršena za prvi sneg

I želje što se tope u krupnim pahuljama

Za „dobro jutro“ u podne

I mene na tvojim grudima do popodne.

Nedelja je dan za svež buket žutih lala na prozoru

Za kosu svezanu u neurednu punđu

Za sanjivo češkanje u podne

I smejanje kroz prste do popodne.

Nedelja je za Bodlera ili Gejmana

I miris nepročitanih knjiga

Za engleski čaj sa mlekom u podne

I za naše male ratove do popodne.

S tobom je nekako uvek nedelja

I u sred nedelje

I u sred srede

I sa prozorima širom otvorenim

I sa Suncem što viri kroz rupice na roletnama.

Možda te zavedem u imenik kao nedelju

Kao što sam te zavela pred prvi poljubac.

Okej. Okej.

Kao što si me zaveo pred prvi poljubac.

A nisi neki zavodnik,

Pravo da ti kažem.

Lažem. Lažem.

Nemoj da se ljutiš.

To ti vraćam za sva ona začikavanja.

To ti vraćam za onu zaljubljenost

na prvi pogled,

prvi ples

prvi dodir

i otkucaj srca u tvojoj blizini.

Aritmiju u ritmu mog slomljenog srca

I tvog.

Naopako je to bilo –

U proleće da se lomimo

Kroz dimne zavese

U jesen volimo

Kad vedre noći izlaze.

Budi jesen mog života,

Baš sad u jesen

Promeni me iz korena

Ogoli me

Skini sa mene sve predrasude

Sve strahove

Svu bol.

Razoružaj me iskrenošću

Samo me razoružaj.

Skini me do gole kože

Isto tako stani nag

Ispred mene

I ubedi me da se ne bojiš

Ubedi me da se ne bojim.

Ubedi me.

Budi jesen mog života.

Iskušavaj me kroz boje,

Kiše i košave Beograda

Neka sam ti žuta u nedostajanju

Kao sunce u rana letnja jutra

Neka sam ti plava u zagrljaju

Kao večne morske ravnice,

Neka sam ti crvena pod usnama

Kao pokrivač na kojem si me uzeo.

Vidiš li šta mi radiš nedeljom?

Nenajavljen.

Snen.

Rastavljaš me po šavovima

Po ljubavima

Nedostajanjima.

Razlažeš me na boje

Na slova

Zareze.

Vidiš li šta mi radiš?

nedelja-blacksheep.rs

 

Autorka: Luna Lav

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.