Napiši da sam kučka

Molim?
– Nikad ti nisam posvetio pesmu.
Zoveš me u pola devet na utorak da mi to kažeš? Pa, ti i ne znaš da pišeš pesme.
– Znam da ne znam, ali neko bi trebalo da napiše pesmu o tebi.
Ne brini, naći će se već neko ko će znati.
– Dobro, ako vidiš ovu što ću ja napisati, samo da znaš da je o tebi. Nego… šta bi volela…
Nećeš valjda da me pitaš šta da napišeš?
– Ne, hteo sam da.. Ma, nije ni važno.
Neka bude kao neka smernica za ove posle tebe.
– Aha, kao uputstvo za upotrebu.
Ma, i ne moraš da pišeš pesmu..
– Dobro, mislio sam metaforički.
Napiši da sam kučka. Čisto da znaju.

Nešto kasnije sam pročitala prvu pesmu o sebi. Nije napisao da sam kučka.

ona je osoba koja žuri
ona je osoba zbog koje žuriš
ona ništa nikada ne stiže
ona je osoba koju nikad ne stižeš
ona se zaljubljuje u
lakove
lančiće
knjige
citate
fiktivne likove
pesme
lubenice
poglede
ljude
iznova i iznova
svaki dan
pa opet
ona je osoba u koju se ti zaljubljuješ
zbog svih njenih blesavih navika i osobina
kao što su
prelaženje van pešačkog prelaza
i rečenice ,,ma neće grom u koprive“
njeno idiotsko sklapanje
boja stilova i materijala
to što nikad nema kredita na mobilnom
jer ne zna da rukuje tehnologijom
to što uvek ima lak sem na domalom prstu
zaljubićeš se u nju
iznova i iznova
svaki dan
pa opet
ona je osoba koja ništa ne jede
ona je osoba zbog koje ništa ne jedeš
ona je osoba koja ti čita pesme
imitira likove iz prestarih filmova
zaljubićeš se u nju
navići ćeš se na to da
te vuče sebi ma koliko blizu bili
dozvoli ćeš joj da leži na tebi satima
samo da ćutite
da ti diše za vrat iako je već previše vruće
dozvolićeš da ti u poslednjem trenutku kaže da neće izaći danas
jer je venera ovih meseci retrogradna
pa je mnogo nervozna
,,ma da ne prenosim nervozu“
reći će
a ti ćeš ipak biti još više nervozan
a ona će ti na to sve odgovoriti pesmom
koju ti nikad neće pokazati
i priznati da je tebi posvetila

a onda će samo sve da prestane
možda jer je takva
možda jer je ti nećeš razumeti takvu
a možda jer to nije to
i nedostajaće ti
sve njene glupe navike
i to što ne zna da ćuti
kaže gluposti u trenutku
kako se smeje
kako ljubi
kako miriše
kako mlatara mnogo glavom kada čeka bus
kako jede sladoled pa joj sve curi
kako te opominje da ćutiš za vreme filma
nedostajaće ti
a nju će biti briga
a ti ćeš je kao idiot zvati u neki utorak ujutru
čisto da proveriš sebe
a ona neće shvatiti
da je i dalje prva stvar na
koju misliš bilo kojim danom ujutru


Htela sam da ga pozovem i kažem da se nekako i ja, bilo kojim danom ujutru, nadam da me neće alarm probuditi, već njegov poziv. Baš me briga.

Autorka: Dunja Petković

Izvor fotografija: pinterest.com

1 Komentar