Muško

Odrastao sam.
Ne kada sam propušio.
Niti kada su mi izbili umnjaci.
Čak ni kada sam napokon zavoleo zvuk klavira.
Odrastao sam kada sam tebe preboleo.
Tebe, večno zamišljenu.
Tebe, ludu.
Tebe, mučenicu i kurvu.
Sada bi čak i Malog princa mogao čitati bez suza.
Jer znam da su lisice i ruže daleko od istine.
A istinom se voli.

Zaludan sam čovek.
Često sam sa sobom igram klikere.
Bilo ti je to simpatično u početku.
Pa čudno.
Na kraju si me prezrela što sam dokon.
A dokon sam jer me ceo život lažu.
Lažu kao što i velike ljubavi lažu da mogu trajati.
Tuđih laži mi je dosta
a za sopstvene više nemam vremena.

Upoznao sam te pijanu od života.
Kako plešeš oko vatre.
Odvela si me do reke.
Vedro nebo nam je bilo matičar.
A takav osećaj smrtnom čoveku prija.
Nju sam upoznao pijan od tebe
i mamuran od tvojih zamena.
Kleknula je i pitala me zašto volim klikere.
Svetlucaju čak i dok su mi u džepu, odgovorio sam.
Nije me pitala ništa drugo.
Poručila je piće i sela kraj mene.
Sačekala da padnem sa stolice.

Tebi ako je do propasti, propadaj.
Tako smo se razišli.
Propadam.
A ona mi drži čalmu na glavi i prinosi čašu ustima.
Ti tako ne umeš da voliš.
Do propasti.
Sebičluk je to, znam.
Ali ona kada me vidi da se igram sam sa sobom, nasmeši se.
Iako zna kuda to vodi.
Iako zna da nije velika ljubav.
Zato što zna istinu.
Potrajaće.

Autor: Damjan Unčević

Fotografija: tumblr.com

musko-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.