Muk

Sva kašnjenja,
tišine,
nejavljanja,
obaveze…
Ubijaju me.
Tvoja hladnokrvnost,
lažni zagrljaji
i lažna saosećajnost
za moju usamljenost…
Nisu mi potrebni.
Bolje se osećam.
Već.
Ubio si moju naivnost.
Ne verujem ljudima.
Svaki put
kada se pojavi on,
tako drugačiji na prvi mah,
vidim tebe.
Tada me podsetiš
da će i on da ode
jednog dana.
I da ne postoji
srećan kraj.
I svakog sledećeg
uporedim sa tobom.
A nisi zaslužio
da budeš prisutan.
Jer te nema.
I nikada te nije ni bilo.
Postojao si samo
kada bih ostajala sama
sa mojim apsurdnim razmišljanjima.
O tebi, naravno.
Uvek si postojao samo ti.
Tvrdoglav i nedostižan.
Uvek odsutan.
Svačiji.
I nikada moj.

Autorka: Milena Opačić

Fotografija: unsplash.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.