MOJA MRAČNA STRANA

Imam puno vremena da razmišljam o svemu, ovde, sam, u četiri zida. Ponekad me obuzme velika tuga pa zaronim glavu u dlanove, misleći da kada ih sklonim, skloniću i maglu koja je svuda oko mene… Tek jednog dana moje se lice razvedrilo. Obasjala me je zvezda koja kaže da si je poslala ti… Jesi li? I ko si u stvari ti? Jesi li ti moja želja da postojiš, moja želja da te stvorim? Ili si stvarna, samo ne mogu da te dodirnem…? Ne mogu jasno da vidim…
Pričam ti o tome kako sam snažan, dok vidim sebe u čamcu na pučini kako zabacujem sidro i vadim štap za pecanje. Pričam ti kako mogu da izdržim i gore, dok sanjam da sam u zagrljaju escort dame koja ništa ne pita, osim za novac. Pričam ti da umem i da znam, a samo želim da odspavam i da mi san da krepkost i da izbriše ovu belinu sa lica. U snu uvek zagrlim svoju decu.
Slušaj… Tik-tak-tik-tak. To su otkucaji moga srca… Kada budeš umela da ih čuješ, iako smo razdvojeni – znaću da si moja. Probudiće te moje disanje i umećeš da se nasmeješ mojim smehom.
Ja sam car. Ja sam niko. Lebdim. Lebdim između tebe i sebe u svojim penušavim snovima. To je sve sto imam – penušave snove. Nisam tu, u svome telu. Moja je duša svuda. Pružam ruke da dotaknem sve vas koje volim, ali vi se igrate skrivalica. Približim se, osmehnete se i nestanete. Ja se sumanuto vrtim u krug. Ta igra me uvek rastuži, ali je i dalje igram.
Juče sam se setio da u ruci držim pero. Pero gugutke. Moja jedina veza sa realnim… Ovde je sve iskrivljeno i nerealno.
Na ivici svetova gde sanjam da sam te sreo, stajala si sa perom u kosi. Pružila si mi mango. Jesi li ti Indijanka? Amazonka? Moja Amazonka? Želim da verujem da jesi… Budi!
devojka_blacksheep.rs
Hajde nasmej se jednom za mene. Da osetim slobodu i pogledaj me pravo u oci da vidim koliko se plasis svoje zaljubljenosti. Vidim te kako odapinjes strelu..Da nije otrovna?
Budim se opet u trnju. Skidam lišće i blato sa lica i kose. Moj teret nije lišće i blato… Moj teret je moja sudbina. A da li iko zna kakvo je moje srce…?
Vidim ti oči… Bojiš se da me upoznaš. Bojiš se da dotakneš moje srce… Volim što se bojiš, bolje je… Ako ne osećaš strah, to bi značilo da si ravnodušna prema meni.
Rekla si: “Molim te stani. Nemoj da zgaziš pticu?”
Zašto si otišla? Nisam ni pomislio da je zgazim. Zašto si unapred presudila? Znam. Naljutila si se jer ti nisam rekao da te volim? Neću ti ni reći, jer sam ti dao sebe. Prepoznaj to.
Na ivici svetova, na  kraju krajeva, jesam li pogrešio što sam poželeo da ti pokažem svoju dubinu?
Znam da me voliš. Voliš me jer sam drugačiji.
Kako me je tvoja toplina nekada uljuljkivala, tako me je tvoja hladnoća sada paralisala.
Montiraš se svaki dan, sedaš u automobil i stavljaš velike naočare za sunce… Kriješ se od mene? Ne možes da se sakriješ, ovoga puta imaš posla sa nekim jačim od sebe… Kako ćes se izboriti sa tim? Osmehujem se dok te zamišljam kako nervozno vezujes konjski rep.
Svašta! Kako tako lepa devojka može da ima konjski rep? To mi je baš smesno u ovom trenutku, ali ne mogu da se nasmejem. Odavno. Poslednji put sam se nasmejao kada si mi pričala o patuljcima.  Nekim sitnim, zlim ljudima, bez duše, koji pokušavaju da nas razdvoje. Da mene unište. Nisam ti rekao da znam da si nosila moja pisma svaki dan sa sobom u zlatnoj maloj tabakeri?
Pričao sam ti o svojim čudnim snovima. U njima si i ti. Uvek govoriš da ćes doći… I ja te strpljivo čekam. Poslao sam nekog klinca po novine… iz njih je ispala tvoja slika… Nisam se pitao ko je ostavio tu, samo sam bio srećan posle dugo vremena.
Danas sam pričao čitav dan sa tobom u svojoj glavi. Razmišljao sam posle da li je to što nam se dešava stvarno. Da li sam u svojoj uobrazilji možda počeo i da ludim? Da se gubim? Haluciniram? Ma ko si ti? Izađi, hoću da te vidim. Prestani da igraš igre. Prestani odmah! Prestani da se sve ne bi slomilo na tebi i da ne bi upoznala moju mračnu stranu.
Kapljica znoja sliva mi se niz čelo. Podizem obrve i češam se po levom obrazu. Opet sam sam u četiri zida. Ne, nisam. Evo i tebe. Nacrtao sam te na zidu. Hajde, hajde nađi način da me izvedeš do kraja. Hajde nađi način da ne prestanem nikada da te volim. Hajde shvati, bar ti, umoran sam… Samo želim da se magla raziđe i da spustim ovu umornu dušu na tvoj dlan. Zaslužuješ to. Napiši mi na rumunskom da me volis, biće ti lakše, jer znaš da ne razumem rumunski. Stidiš se? Čega? Koga? Prestani da se skrivaš iza te maske koju si donela iz Venecije.
Pogledaj na taj tvoj veliki sat i kaži mi još koliko časova ću čekati na tebe? 60480 sati? Izračunao sam. To je 42 dana. Okej, pričekaću toliko… Pričekao bih i duze… Nemam izbora. Nemoj da me mučis zato što ti ćutim. Moje oči će ti reći i moj poljubac. Dobićeš odgovore trenutno zatvorene u ćup tajni. Smeješ se. Tebi je sve ovo zezanje? Nije, nego blefiraš. Nisi svoja. Goriš.
Sva ova tama koja se zaključala u brave moga tela, sve mračno i đavolsko što me progoni preko tih patuljaka… Sve demonski što pokušava da me razoruža i natera na kolena… Sve tužno i mučno… Sve bolno… Sve moje mračne strane, zaboraviću u onoj kolibi koju sam nacrtao pored tebe na zidu.
Lepo mi spavaj I znaj da te čuvam… Milioni reči koje će ti preneti noć… Samo da u dahu razmenimo – volim te.  Za tebe ne postoji moja mračna strana. Upamti to.
Autorka: Sandra Hristov Tomić
Fotografije: igre.123.com, tuvaminnalinn.se
Nema komentara

Ostavi komentar