Moja ljubav

Godinu dana pre.

Tada pišem o ljubavi.

Ne znam ni sama gde mi je glava.

Učim o lekovima za glavu.

Bubam i ništa ne pamtim.

Nazivam ga simpatijom, jer prvo ni sebi ne umem da opišem šta mi je i šta želim od njega.

Celog života sam protiv veze u odeljenju, školi, sa momkom iz zgrade, jer zaboga sve su to drugari.

Bar sam ih ja tako doživljavala.

Onda je u moj život uleteo drug ili kolega od koga me glava ne boli, koji je moj prorodni antidepresiv, antipsihotik, anksiolitik, antireumatik.

U njegovom društvu me ne boli glava od umora, ne boli me glava od farmakologije. Sa njim je sve široki osmeh, sa njim je vreme iluzija. Sa njim zaboravim sve i tada sam ja ja, najbliža sebi, najbliža sreći.

A opet kada dođem kući pokrene se lavina misli, jer se sve krši sa pravilima. Jer to nije moja zona komfora.

A on je zona u kojoj je meni najlepše .

Sa njim se lečim i shvatam da su lekovi glupa hemija naspram one hemije između nas. On mi priča o gitarama, muzici, Pikasu.

On meni priča viceve i ima neki pogled koji me golica i postavlja mi mnoga pitanja.

I onda sam jedne večeri rešila da presečem i da ga poljubim u obraz. Simpatije se ljube u obraz.

A on je meni samo to, simpatija i ništa više.

I ne poljubim ga, jer se bojim.

Onda sam njoj poverila svoju tajnu .

Rekla sam joj da postoji jedan osmeh sa dijastemama koji se meni dopao.

Ona je stomatolog. Rekla mi je da su dijasteme kul i da se ne bojim da ga poljubim.

-Vas dvoje ste najbolji drugari je l’ ?

-Ne.

-Čekaj niste, ali deluje mi kao da jeste… mislim nerazdvojni ste… izgledate toliko blisko kao da se znate celog života.

-Upoznali smo se skoro na jednom rođendanu.

-Neverovatno, onda ste…?

-Nismo.

moja-ljubav.blacksheep.rs

Danas, godinu dana posle.

Pišem o ljubavi, jer o čemu bih drugom.

Prvo dišem, a onda učim.

Spremam ispite bez muke, gađenja, povraćanja.

Ne znam zastarele teorije o anksioliticima, antipsihoticima, analgeticima .

Glava mi je puna, ali lepih misli.

Misli o njemu.

Spremam ispit i osmeh za njega .

Kad čujem zvono da potrčim i zagrlim ga.

Ne bojim se da ga poljubim .

Jer više nije moja simpatija.

Ni moj najbolji drug.

Danas je on moja ljubav.

-Opet pišeš o meni?

-Da, jer ja tebe volim.

Autorka: Emilija Jocić

Fotografija: favim.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.