Marijana Marković: Svako od nas treba da bude svoj

 

Marijana Marković je diplomirala na Fakultetu za poslovne studije na Megatrend univerzitetu, međutim, odlučila je da se bavi drugačijim poslom od onog za koji se školovala. Talentovana Nikšićanka je oduvek maštala da se bavi umetničkog fotografijom. Kad je dobila svoj prvi DSLR aparat, svoje snove je uspela da pretoči u realnost. Radi u Centru za kulturu u Nikšiću i stvara prelepe umetničke fotografije.

 

Marijana Marković

Kako je foto-aparat postao tvoja omiljena igračka u detinjstvu?

 

Mislim da me je odmalena zanimalo kako to da se uz pomoć male kutije prave fotografije, pa mi je majka, znajući za to, poklonila foto-aparat za dvanaesti rođendan. Bilo mi je veoma zanimljivo snimati stvari i ljude oko sebe, međutim, ni dan-danas ne znam kakve sam snimke pravila jer su filmovi iz tog perioda zagubljeni ili bačeni.

 

Nakon završenog fakulteta, nisi odabrala utabanu stazu, već si odlučila da se krećeš vijugavim umetničkim putevima. Zašto?

 

S obzirom da je fotografija bila moj prvi izbor u odabiru studija, i kako je ipak iz više razloga nisam upisala, željela sam da se posle završenog fakulteta oprobam u tome, da ispoljim svoju kreativnu energiju i da sebe ispunim, jer fotografija je nešto što obuzima ljude. Imam želju da nesto ostane posle mene, a fotografije su moj način da to ostvarim.

 

Većina tvojih fotografija je nastala napolju. Da li te „otvoreni“ prostor više inspiriše od „zatvorenog“?
 

Da, definitivno. U zatvorenom prostoru može mnogo da se postigne rasvjetom i raznim rekvizitima, al’ meni je nekako prijemčiviji otvoreni prostor. Igra svjetlosti, geometrijskih oblika, kontrasta i boja mnogo više me inspirise i traži da više razmisljam o onome šta i kako želim da postignem.

 

Marijana Markovic

 

Koje elemente treba da sadrži umetnička fotografija?

 

Umjetnička fotografija, po mom mišljenju, mora da ima sadržaj, tj. da priča priču, i što je ta priča složenija, to je fotografija bolja. Uglavnom, da bi nastala dobra fotografija, prethodi  razmišljanje o sadržini, tehničkoj izvjedbi i predmetima koje želimo da uključimo sa ciljem stvaranja umjetničke fotografije. E sad, tu i veliku igru igra sama percepcija posmatrača i njegovo kritičko razmišljanje, njegov senzibilitet i sposobnost da shvati zamisao autora.

 

Da li imaš uzore ili smatraš da treba ostati svoj?
 

Vjerujem da svako od nas treba da bude svoj i da „fura“ neki svoj stil, al’ da bi razvio taj isti stil i shvatio šta to tebe na najbolji način predstavlja, moraš da kreneš od nečega, tako da svi uglavnom počnu da proučavaju radove najvećih umjetnika i da pronalaze ono što i njih tu inspiriše i dotiče na neki način. Tek kasnije počneš da razvijaš svoj prepoznatljiv „potpis“, tako da mene, da kažem, inspirišu radovi Henri Cartier-Bresson-a, potom Robert Doisneau-a, Ernst Haas-a, Steve McCurry-a, Richard Avedon-a i dr.

 

Pariz je vekovima predstavljao inspiraciju mnogim umetnicima. Pariz i London podstiču tvoju kreativnost. Zašto baš ovi gradovi?

 

Pariz je, jednostavno rečeno, grad umjetnika. Kao što si rekla, oduvjek ljudi idu u Pariz kako bi se bavili umjetnošću, ili kako bi je što bolje upoznali. Nešto u tom gradu podstiče kreativnost svih koji ga posjete, ili koji mu se dive izdaleka, da li su to pariske uličice, svijetla, šansone ili, jednostavno, ljudi u njemu…

A London je vec druga priča. Koliko se ova dva grada razlikuju toliko me i privlače oba. Pariz kao pravi romantičarski, boemski grad, grad ljubavi, a London kao urbani, avangardni grad, koji opet nekako odiše elegancijom i ljepotom, grad čiji mi se „street style“ veoma dopada, britanski humor, akcenat itd.

 

Marijana Markovic

 

Ansel Adams je rekao: „Nije dovoljan samo foto-aparat da bi se napravila fotografija… fotografisanje je proces koji prožima mnoge aspekte fotografa – sve slike koje su mu ikad prošle kroz glavu, sve knjige koje je pročitao, sva muzika koju je preslušao, sve ljude koje je voleo…“ Da li si saglasna sa njegovom mišlju?

 

Pa, teško je ne složiti se sa bilo čime što Ansel Adams kaže. Naravno da svako ko teži da nešto stvara, bilo da je to pisac, slikar, vajar, glumac itd., pa tako i neko ko se bavi fotografijom, mora da unese nešto svoje u to što radi. Tako i ja pokušavam da svojim fotografijama prenesem neki svoj unutrašnji svijet, razmišljanja i posmatranja.

 

Kakvi su tvoji dalji planovi?
 

Imam neke projekte koji su još u fazi osmišljavanja i planiram da se mnogo više posvetim fotografiji, upravo preko ovih projekata, pa možda bude i neka izložba u nekoj bliskoj budućnosti.

 

Zašto si ti crna ovca?

 

Pa, nekako se konstantno osjećam kao crna ovca. Ne mislim da sam nešto posebna ili neobična, al’ sam svjesna da imam donekle suprotna razmišljanja i stavove u odnosu na svoju okolinu, da pokušavam da živim svoj život onako kako meni odgovara, al’ se previše ne ističem jer sam po prirodi stidljiva i nenametljiva, tako da stalno imam osjećaj kao da sam trinaesto prase.

 

Više o Marijani Marković možete saznati na  http://www.lejdi.portfoliobox.me/

Tijana Banović

Fotografije: Marijana Marković

 

 

Nema komentara

Ostavi komentar