27 sep Lutalica
Niko nije ja
Nisam čak ni ja više ja
Mada se jos uvek vide obrisi mene
Znam jer
Nasmejao mi se danas pas na ulici
Rekoh mu
Pratiš me lutalice
Želiš od mene malo spokoja
Koju ulica nema
Pas mi se smeje
U lice
Kaže mi
Budalo čupave kose
Najveća pobeda ti je što danas hodaš
Ne laži sebe
Da bih mogao da te volim
I da bih se ušuškao u tvoj spokoj
Glupi pas
Neće ni da cvili sa mnom
Glupi pas
Potcenjuje da činija mleka može da bude dom
Glupi pas
Ipak ću da ga pomazim
Tog glupog psa
Ups
Šta sam uradila
Hoću psa da odvedem kući
Jer pomazila sam ga
I to je to
Sad moram da ga nahranim
Glupi pas
Sve mi pojede
Glupi pas
Ostadoše samo fleke
Koje je napravila ta lutalica
A on reži
Ide u ćošak da bude sam
Ja ga se plašim
Nisam mu prvi gazda
Gazda je tako ružna reč
Jer ko sam ja da njemu naredim
Da me voli
Jer sam mu gazda
Glupi pas
Ne mogu da ga isteram iz kuće
Čak sam mu i hranu ostavila ispred vrata
Ali neće
Da izađe
A ne zna da je već napolju
Ah taj glupi pas
Uznemirim se kad ode
A znam da će da se vrati
I glupa ja
Što sam ugostila tog psa
Kao da je on moj gazda
Sad ne mogu da ga isteram
A vraća se
Nisam mu uvek tako smešna
Rekao mi je
Nećeš ti nikada biti moj gazda
I ti si lutalica kao ja
A to uopšte nije smešno
To je hrabro
Autorka: Damjana Savić
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.