Letter to June

 

Noć je demonstrirala, po ko zna koji put, snagu svog moćnog zagrljaja. Svetla velegrada su na tavanici crtala nervozne titraje podsećajući na ubrzani puls metropole. Pokušaj vezivanja misli za jedan od tih crteža je završio bez uspeha. Spazam duše, taj bol u grudima praćen udahom teškim kao da je vazduh smolom natopljen, pridružio se dugim satima nesanice.

Zapalio sam još jednu cigaretu da dođem do daha i da napravim još koji pokušaj suprotstavljanja bolu iskidanog sanjarenja, mada sam znao da ne preostaje ništa drugo nego da sačekam da umor i bol doguraju do prividne ravnodušnosti. Jutro će, koliko god tmurno bilo, osvetliti drum i nove ulice pa ćemo sećanja i ja nastaviti trku oko sveta.

Mrki oblak i mrka kafa su napravili međusobnu vezu posredstvom nekoliko kapi kiše koje su upale u šolju. Zaključio sam da uvelo lišće plešući na vetru poseduje ogromnu količinu sete, i pored toga što sam znao da oko posmatrača stvara muziku za taj ples.

Očaravajuća spoznaja mističnih veza i čudnovatih, smislenih niti koje u tajnim prepletajima postoje skrivene od pogleda oduševljenjem je punila jedra i bojila platane pored reke magičnim sjajem. Zemlja postade Egziperijeva lopta a korak kao u čizmama Mačka. Oporavljeno krilo se halapljivo prepušta letu pa mu je pad bolan, uz snažan tresak o zemlju, sa ukusom prašine gorke kao pelin.

Koračao sam nekoliko dana, praćen zveckanjem bukagije i zavijanjem gladnih pasa. Ulice se pretopiše u ceste, dani u vekove, a postelje u pritvorske jedinice. U jednoj od pauza za cigaretu, zaronih u vodu da udahnem malo vazduha pa prikupih snage za još nekoliko časova druženja sa tobom.

Autor: Vladimir Perić

Fotografije: favim.com

Nema komentara

Ostavi komentar