Kome, čemu ove ruke

I stiša se kiša, pokrije se na trenutke,

Te krenu, ali stanem – čemu ove ruke.

Nadjačaju ćutnjom tvog odsustva zvuke

Suve su i oči – ali kome, čemu ove ruke.

Zavara ih osmeh potekli

– U ovu tugu sreću uvuče –

Da samoćom ništa nismo stekli,

Krenu, ali stanem: kome, čemu ove ruke.

I znoj napora pod svanulim suncem vene

Zaboravim besane noći prošle

Te pokretom od prošlosti skrenem

Al’ vraćam se – kud ste puste ruke pošle.

Povlačim ih prazno da ne zgrabe

Praznim da se ne razbole dok puste i gole

Korakom napred izdužuju jedino muke

Pođu, ali stanem, nemam kome ove ruke.

Elena Ederlezi

Izvor fotografija: pinterest.com

Tags:
,
1 Komentar
  • Thoth
    Objavljeno 14:49h, 14 januara Odgovori

    Šta sam to imao od života?
    Nečiju kosu, nečiju ruku, jedno srce ustreptalo.
    I dva tri osmeha tiha i prosta.
    Sve je to ponekad tako malo.
    Sve je to, videćeš, sasvim dosta.

Ostavi komentar