14 jan Kome, čemu ove ruke
I stiša se kiša, pokrije se na trenutke,
Te krenu, ali stanem – čemu ove ruke.
Nadjačaju ćutnjom tvog odsustva zvuke
Suve su i oči – ali kome, čemu ove ruke.
Zavara ih osmeh potekli
– U ovu tugu sreću uvuče –
Da samoćom ništa nismo stekli,
Krenu, ali stanem: kome, čemu ove ruke.
I znoj napora pod svanulim suncem vene
Zaboravim besane noći prošle
Te pokretom od prošlosti skrenem
Al’ vraćam se – kud ste puste ruke pošle.
Povlačim ih prazno da ne zgrabe
Praznim da se ne razbole dok puste i gole
Korakom napred izdužuju jedino muke
Pođu, ali stanem, nemam kome ove ruke.
Elena Ederlezi
Izvor fotografija: pinterest.com
Thoth
Objavljeno 14:49h, 14 januaraŠta sam to imao od života?
Nečiju kosu, nečiju ruku, jedno srce ustreptalo.
I dva tri osmeha tiha i prosta.
Sve je to ponekad tako malo.
Sve je to, videćeš, sasvim dosta.