10 mar KOLIZIJA

Čak nas je i vjetar grlio

Toga sutona.

Nebo je širilo sive zastore,

A Sunce se smješkalo

Iza prozirne sjene.

Zašto da ne.

Slušali smo riječi dana

Zureći jedno u drugo

Zaslijepljeni zvijezdama

U očima.

Ništa ne bi dopiralo

Do nas –

Ništa, sem jecaja

Neugašene gladi i iskidanih

Sjećanja.

Nestvaran dodir dlanova

Dvaju tmina,

Ništa više;

Drugoj noći prva piše.

Autor: Mladen Đurić

Fotografije: pinterst.com