Kolekcionar sam

Kolekcionar sam, kad me pitaju što jesam, sakupljam ljeta, jedno po jedno, svako u svoj odjeljak pospremljeno. Sjećanja, neuprljana što mirišu na božur, paperjasta i zvjezdolika. Okuse: kiše, suza, javorovog sirupa sa usana jedne ljubavi, smijeha najdražih mi što me čuvaju u daljini. Pjesme, po jednu za svaki svemir u grudima, neprospavani. Sekunde, minute, sate što mi dušu hrane i osunčavaju put, kazaljke preklopljene kada prestanu da se vrte.

Ljude. Volim ljude, njih posebno, moje, skrojene od nota pruženih ruku, od smijeha darežljivo rasipanog stopama mog makadama, od poznate mi starosti, kao fenjere u zimskoj noći kada ne vidim putokaze, kao maglu što me krije od nemira.

Sakupljam uspomene, u ladici od orahovog drveta, pod ključem škrto kao djevojčica rukom napisana pisma, presavijene u žabicu, kriju tajne.

Kolekcionar sam, kad me pitaju što jesam.

Onaj što simpatizira život i sreću,

Pažljivi ludak što lijepi jednu na drugu,

Vremenom obilježenu stranicu

Sjeća se i živi za uspomenu…

…što živi uspomenu.

Autorka: Aks

Fotografija: weheartit.com

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.