24 jul KO JE UKRAO MJESEC?

Bila je noć. Mrak. Tama. Jedinu svjetlost pružao je blijedožuti mjesec. Okrugao i velik.

Sjedili su na obali i posmatrali njegov odraz u hladnoj rijeci. Te noći razmjenjivali su nešto više od nježnosti – snove. I sve je bilo savršeno. Trenutak samo.

A zatim je on ustao, zgrabio mjesec sa njenog neba, spakovao ga u torbu i otišao. Da, otišao. Tek tako. Bez ikakvog objašnjenja. Ustao i otišao. Sa mjesecom u torbi. Uplašen, možda, njenim snovima. No, nije znao da sa mjesecom i noć ide, njegova hladna družica i vijerna pratilja.

Ona je ostala sama. Njoj je ostao dan. Istina – tmuran. I kišilo je. Mnogo. I dugo, dugo…

A onda se razvedrilo. Odjednom. Pojavilo se sunce i poželjelo da se ogleda u njenim očima. Ona se nije opirala. Dočekala ga je spremna. Raširenih ruku. Njen svijet poprimio je pregršt boja.

A on? Vratio se do rijeke i eno ga, i sada tamo sjedi sam. Sa mjesecom u torbi. Ali to već odavno više nije ista rijeka. A i kakva mu vajda od mjeseca, kad nema na čije nebo da ga stavi? Svod iznad njega je mračan, dubok, sličan ambisu. I uzalud pogledom traži zvijezde. Volio bi da ugleda bar jednu koju bi mogao za nju da skine. Ali, kasno je sada za viteške podvige. Sve one su ionako već pronašle svoj dom u očima njenim.

Autorka: Tanja Spasojević

Fotografije: favim.com