Ključevi od Honde

Danas je bio dan za sređivanje kuće. Miholjsko leto u oktobru, obukoh stare trenerice i krenuh da posredim kuću. I kao svako normalno žensko koje ne podseća na porno zvezdu dok sređuje kuću, izgledala sam užasno, raščupano i prljavo. Mada se i ne obazirem previše na to, jer posle svega toga sledi hladan tuš i topla kafa.

cleaning-girl-blacksheep.rs

Kako sam bila pri kraju svojih obaveza u kući, reših i da počistim dvorište. A da bih temeljno počistila dvorište, moram prvo da isteram auto na ulicu, odradim stvar i vratim ga ponovo unutra. Tako i uradih. Dvorište nikad lepše, kuća provetrena, sunce piči a ja ne osećam više ni ruke ni noge. Ostalo je samo još đubre koje treba izbaciti. Uzeh kese i ključeve da odradim sve odjednom – kola unutra, đubre vani. Priđoh ka kontejneru i već mi misli odoše na papire koje ću morati kasnije da sredim, te se obradovah malo čistijem poslu, onom posle tuša. I mahinalno sa kesama ode i moj ključ. A ključ ko ključ, oduvek sam mrzela priveske, tako da je ključ bio sam i lako upadljiv na dnu kontejnera. Nema mi druge. Nemam rezervni, već sam prašnjava i krenuh polako da kopam po kesama samo čekajući kad će neko da me uslika i metne na neku od društvenih mreža. Ali umesto toga priđe mi neki „homles“. Lik ide tako, gura svoj bajs, na njemu od igle do lokomotive zakačeno, a i rovari po kontejnerima inače, viđala sam ga. Priđe i upita me: „Šta tražiš, mala? To je moj okrug, ajde beži odatle?“

Ja u zanosu, ne razgovara mi se, te mu kratko i jasno odgovorim: „Ključeve od Honde“

On zastade, nasloni se na svoj bicikl i podrugljivo reče: „To nećeš naći. Do sad sam svašta nalazio po kontejnerima, ali ključeve od auta nikada!“

„E, pa onda nemaš sreće, za ključeve od auta treba da imaš prst za to, kao ja na primer“ – i okrenem se ka njemu držeći umazan ključ.

Gleda i ne veruje. Više nije trebalo ništa da mu kažem. Samo osmeh i ćao. Ja sam ta koja je našla ključ od auta u kontejneru, ha! Doduše, ja sam ga i posejala tamo, ali to nema veze, lik to nije znao, a što se ne zna, ne može da škodi. Dok sam odlazila, iza sebe sam samo čula nezgrapno preturanje i mrmljanje: „Svežanj para, svežanj para“.

Autorka: Marija Miladinović

Fotografije: technewsdaily.com, blogspot.com

6 Komentara
  • Stole
    Objavljeno 14:04h, 30 januara Odgovori

    Bravo Maro!!!

    • Anonimni
      Objavljeno 14:20h, 30 januara Odgovori

      Tenkju, tenkju! 🙂

  • Pičoko
    Objavljeno 23:18h, 30 januara Odgovori

    Svaka čast sestro… :*

    • Marija Mara
      Objavljeno 12:07h, 31 januara Odgovori

      Hvala, sister! ***

  • Xperia
    Objavljeno 12:24h, 31 januara Odgovori

    Slatko si me nasmejala,svaka cast.

    • Marija Mara
      Objavljeno 22:45h, 01 februara Odgovori

      Hvaaaala, drago mi je! 🙂

Ostavi komentar