Kasaba

Kasaba je mirna, maglovita kotlina
Na vetrometini kuknjave kasablja
Kasablje je (pogađaš) osoblje kasabe
Jer svaki pobrojani postoji
Samo dok služi svome kasabinu
Kasabin je uvek jedan
A kasablje liči ko mućak mućku
Ako laješ preventivno
I ujedaš onoliko koliko laješ
Odgovoran si prema sebi i kasabi
I bez pitanja tvoj odgovor je uvek tačan
Drži se zlatne sredine
Tumači je van konteksta
Jer to je tvoja prirodna sredina
U kasabi budi bezmerno osrednji
Budi neumeren u toj osrednjosti
Istina, neće ti biti teško
Jer kasaba je poput nekog okna
Dno se danonoćno kopa
I ne brini, nikada neće biti dokopano
A kad je tako, svi su osrednji
Osim onog koji viče nad jamom
-Brže, jače, bolje
Kad voliš, voli kasabski
Kad se moliš, moli se duhu njenom
Na primer
Na Badnje veče
Posle fajronta u kafani
Ogluveo i dezorjentisan
Uleti pred kraj liturgije
Nasloni se na na crkvena vrata
I šapući švalerki bezobrazluke
Jer pop, svejedno, govori nekim tuđim jezikom
A Bog je ionako naivni mazohista
Koji živi od-triput se prekrsti
I božoprosti
A ako se ne uklopiš
Ako u gluvo doba noći
Dok miliš ka svom sobnom kavezu
(Koji se diskretno udaljava)
Osetiš svetinu kako ti dahće za vrat
Ako se gušiš
Ko u mrtvo more umočen
Ako (po)klekneš
Osvrneš se i vidiš
Da žive duše nema
Da samo pas laje u strahu
Da potok cvrkuće
Da se mesec kruni
Znaj da si u kasabi
Zauvek sam
I da te tvoj gradić
Voli

Autor: Predrag Milovanović

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.