Kafa nasamo

30. oktobra 2016.

Ušao sam

U dim cigareta i miris samoće.

Sjeo sam za stol i dugo

Vrtio među prstima

Upaljač

Na kojem je ugraviran jedan datum

I par inicijala.

I par stotina godina

vremena.

Ušao sam

I poželio da nikada ne izađem.

Poželio da za tim stolom

Sa čašama koje sam praznio

I pepeljarama koje sam punio

Dočekam svoju vječnost.

Sam.

Pomislim kako svaki čovjek

U jednom trenutku

Mora biti tu.

Mora doći na rub postojanja

Daleko od svakog čovjeka

Svake žene i djeteta

Koje je ikada sreo.

Daleko i od sebe samog

Iako je tu

Unutra.

Iza mene

U stvarnom svijetu i vremenu

Postoji čovjek

Čiju dušu nosim sa sobom

Na leđima

Na čelu i očima

A on za to ne zna.

Svake noći odlazim i odnesem mnogo

Svakog jutra se vratim

I donesem Ništa.

Iza mene

U stvarnom svijetu i vremenu

Postoji žena

Koja moju dušu nosi sa sobom

A ja je gledam

I ne govorim ništa.

Noćima ne idem od nje

Jutrima ne idem od nje

A nikada nisam tu.

U meni ne postojim.

Istjerao sam onog ko je tamo

Palio svjetla

I činio da u mraku

Čitava moja oluja

Bude vidljiva.

Istjerao sam svakoga

Od koga se nisam

mogao sakriti.

Ušao sam

Zapalio cigaretu

I popio što sam mogao.

U stolici preko puta mene

Sjedi đavo

Na licu igra osmijeh

Prstima okreće upaljač

Sa ugraviranim datumom

I mojim likom.

Svira neka pjesma

Ne znam

Mogla je biti bilo koja

Samo neka je blues.

Svira neka pjesma

I ja upravo sada

Mogu otići

Daleko od sebe samog

Upravo sada

Zauvijek.

Da li si ikada probala

Rastopiti vrijeme

Pa u toj užarenoj masi

Kao u zipo upaljaču

Utisnuti naša imena i datume?

Pustiti vrijeme

Da se ohladi

I samo otići?

Da li se još uvijek kao uplašena životinja

Kriješ ispod sjećanja

Onog što je postojalo

Samo na trenutak?

Ili si jedino taj trenutak

Rastopila

I učinila ga vječnim?

Jesi li još uvijek sama?

Autor: Adis Ahmethodžić

Fotografija: pinterst.com

na-kafi-nasamo-blacksheep-rs