Kad ode prijatelj

Kad ode prijatelj, zamišljaš da je spakovao pasoš, najlepše košulje i najbolji fotoaparat i rešio da konačno vidi ceo svet. Kad ode prijatelj, zamišljaš da leti avionom, da meri pruge i posmatra talase s broda. Ima vetar u kosi i naočare mu se magle od iznenadne hladnoće. Zamišljaš da se spakovao negde oko 5h ujutro i samo šmugnuo iz grada, da se nikome nije javio.

Jer što bi se javljao kad će ionako da se vrati?

Kad ode prijatelj, ljutiš se jer niste bar još jednom seli da popijete kafu, da ispričaš neku novost ili se samo smeješ. Onda se prisećaš poslednjeg susreta, pa ti je žao što mu nisi jače stisnuo ruku, potapšao ga po ramenu ili zagrlio. Što nisi pitao: „Kako si ovih dana?“

Kad ode prijatelj, ne možeš da govoriš, da se smeješ ili radiš. Ali moraš – da ideš na posao, da srećeš druge ljude, znane i neznane. One koje ne znaju da je tvoj prijatelj već dobro uprašnjavio cipele koračajući daleko svojom stazom.

Kad ode prijatelj, zamišljaš da nikuda nije otišao, da će svakog trenutka banuti na vrata i reći neku neverovatno smešnu ili običnu stvar. Smejali biste se ili posvađali, ali razgovor bi bio živ i pravi.

Kad ode prijatelj, iza njega ostanu načeti planovi, rođendani koje se neće slaviti, već samo pominjati. Ostanu fotografije na kojima neće biti njegovog lika. Ostanu čekanja, zamišljanja, sanjarenja i neostvarene želje.

Ostane praznina. Ostane ništa.

I onda te šupljine popunjavaš slikama. Kažeš: ma on je sigurno pronašao neku parnu lokomotivu i sad se smeje dok jezdi ruskim tajgama. Ili fotografiše neko afričko pleme. Putuje i ne može da se javi, jer tamo gde ide nema signala. Tamo gde spava važe neka drugačija pravila.

Kad ode prijatelj, sebično čuvaš svako sećanje na njega. Pa prepričavaš drugim prijateljima kako ste se smejali, kako ste se posvađali oko gluposti, kako je uvek znao da kaže pravu stvar. Ali ćutiš o svemu onome što sledi, a gde njega neće biti.

Ćutanjem popunjavaš praznine koje se mogu samo ćutanjem popuniti.

U sebi, plačeš da niko ne zna. Jer je baš glupo da plačeš sada kada on tamo negde fotografiše rajske predele ili jednostavno drema nasmešen među nekim starim prijateljima, koje je isto kao i ti sad njega, nekad davno ispratio.

Na dalek put.

 Autorka: Srbijanka Stanković

Izvor fotografija: pinterest.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.