Kad se posvađaš s onim kog voliš

Misli postanu mutne, a jezik oštar. Zato izgovoriš nož-rečenice za koje posle kažeš kako nisi tako mislio. Svet postane bleđi, naporan i gust. Prenaseljen promrzlinama, oteklinama i na kraju, ranama. Boli te i ono što te nikad ne bi bolelo. Kao da neko stalno dodiruje ono mesto na koži gde si se slučajno opekao.

Osetljivost na onog drugog – na onog kog voliš, al’ sad nećeš to nipošto da mu (po)kažeš – oscilira od baš-me-briga-za-tebe do pogledaj-me-kako-ne vidiš-da-mi-trebaš?

U tim oscilacijama najviše strada srce, ponekom i glava, a svima – dan.

Svađom upropastite dan! Ceo! A ako ste dovoljno velike budale (jer mora da ste budale kad se svađate a volite se), onda se ta propast razvuče na celu nedelju. Na deset dana, na pola meseca. Sve dok vam od svega ne ostane baš to „pola“. Polovina onog što se desilo. Polovina onog oko čega ste se posvađali. Svakom svoja polovina.

Ja sam rekao ovo, a onda si ti rekla. Ti si samo ćutao dok sam ja plakala. Nikad ne umeš da zagrliš kad treba. A ti nikad da ućutiš da bih te zagrlio.

U toku svađe izgleda kao da ste kilometrima daleko. Da je ono malo što želite tako mnogo za onog drugog. A pošto je taj drugi onaj kog voliš – između vas nije provalija, već samo jedan mnogo dugačak most. Ljubav to i radi za nas: povezuje nas i kad mislimo da smo sve lepo među sobom pokidali.

Kad se posvađaš s onim kog voliš, nije strašno sve dok želite isto na kraju. Svađa je ionako samo različit način da se kaže ono što se želi. Svađa je i kad ne čujemo šta ono drugo kaže – već samo šta mislimo da smo čuli. (A glupo je svađati se zbog trenutne gluvoće.)

Kad se posvađaš s onim kog voliš, iza svega što se pomisli i kaže treperi želja da se pomiriš. Da se ispleteš iz inata, iz tvrdoglavosti i nestrpljenja. Da se izvučeš iz te umorne igre i uvučeš u zagrljaj. Da uroniš u poljubac. Da se izbriše ono što se reklo. Da se zaboravi ono što se pomislilo.

Uglavnom je najteže zakoračiti prema onoj drugoj strani mosta. Ali je korak sve sigurniji kad mu u susret onaj drugi korak ide. I kad je tlo nemoguće poljuljati. Ljubavni mostovi su podložni mnogo čemu, ali ne i zemljotresima. To su najčvršće veze između najčvršćih ljudi.

Čak i onda kad se svađaju.
Posebno onda kad se svađaju.

Šta bude, onda, kad se posvađaš s onim kog voliš?
Pa ništa. Pomiriš se.

josh-peterson-397615
Autorka: Srbijanka Stanković
Izvor fotografija: unsplash.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.