Jutarnja, kao kafa, kao on

 

Htela bih da presečem
Budem sigurna u ono što kažem
I presudim:
Da, najlepši je dok spava
Onda kada nije ni svestan u kom je položaju
Kako mu stoje ruke
Koju grimasu pravi
Nije svestan da ga posmatram
Da planiram da ga probudim
Sa kafom u ruci.

Definitivno bih želela da presečem
I kažem mu da je najlepši dok spava
Suviše je rano da bih ga budila
Sve iole pristojno spava
Jer nema razloga ovako rano
Buditi se u nedelju

Ali leti su najbolja svitanja
Izlasci Sunca
Biram da ga probudim
Kafom, pucketanjem ploče na gramofonu
Rečima da je ipak
Najlepši dok spava

Onda je dovoljno
Da samo otvori oči
I otpusti plavetnilo
Onu boju koju ima samo on, more i nebo
Dok uranjaju
Jedno u drugo

Otvori oči
I trenutak kada uplivam u njih
Izgovori dobro jutro
I sjebe mi čitavu teoriju
Da je ipak
Najlepši dok spava

Autorka: Marija Miladinović

Fotografija: favim.com

marija.miladinovic.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.