Jorgovan

Otišla je.

Noćas.
U jedan.
Do jutra sam mirisao pamučnu jastučnicu.
Još mi grebe nozdrve onaj cvetni parfem.
Kada sam izašao, mirisao je jorgovan.
Onaj ljubičasti,
na uglu parkića ispred zgrade.
Prošlog leta sam pijan celog obrao,
da joj poklonim najveći buket jorgovana.
Drala se na mene kao nikada.
Ali kratko je uspela da zadrži kez,
prevarantkinja jedna.
Oči su joj se caklile od sreće.
Tu noć smo ozebli izpod otvorenog prozora.
Prigrlila se uz mene,
dok smo gledali kako miris izlazi napolje.
Toliko je bio intezivan,
da je dobio gustinu.
Mislio sam da ću povratiti doručak,
koji je tek trebalo da pojedem.
I jutros sam imao isti osećaj.
Otrgnula mi se kao one grane,
koje sam pokidao prošle godine.
Zabolelo je to što na njihovom mestu
izrastaju neke druge, slične.
A njoj slična neće moći da izraste.
Bar ne pored mene.
Popodne sam kupio jedno stablo u cvećari.
Možda se vrati,
ako miris bude dovoljno intezivan.

Autorka: Dragana Marković

Fotografija: Dragana Marković

jorgovan.dragana.markovic.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.