16 jan ISPOVIJEST PRIJATELjA

I kada poželim da sam neko drugi

Na kraju uvijek budem ono što jesam.

Drugi ja.

Nepopularni potomak

Prvog mene.

Opijena noć bez sjećanja.

Puna svijest dana.

Teško se dogovore ko presjedava.

Kaže: – Piješ?

Rekoh: – Pijem.

Pita: – Voliš?

Rekoh: – Da.

Kaže: – Bolest?!

Kažem: – Živjeli!

Dijagnoza: – Prežaliti ga!

A bolest..

Ko je prizna sa njom živi.

Ko je potire

Pojede ga bez da sazna.

Po neki prijatelj se zagubi

Između nedovoljno pijane noći

I isuviše svjesnog dana.

Krive me da znam

Tajnu vremenskih razlika

I formulu neomeđenog prostora.

Vremena sam se odrekao,

A prostor sam postao za sebe.

Duh i energija u dublu neopipljivog.

Okrenuše leđa, kako kažu,

Psihoaktivnom govoru kapsule imaginarnog.

Hvala im.

Bez velikog broja sezonskih prijatelja

Napokon postadoh i sebi prijatelj.

Nikada im nisam ni bio toliko značajan

Koliko su bili beznačajni za sebe.

Što više dodira

To su čvrše ruke ka sebi.

Granične vrijednosti sam ispitao.

S’ obzirom da je

Mnogo veća udaljenost

Između sredine i vrha

U odnosu na razliku dna i postolja,

Ništa mi drugo ne preostaje

Nego da zavolim svoje mane.

Vrline su već uramljene

Na zidu srama.

Autor: Marko Marun Milovanović

Fotografije: weheartit.com