INSPIRACIJA

 

Koža mu je bila nežna kao dah, kao dečiji šapat. Kada bi ga dodirivala, osetila bi svaku kost, svaku poru i to je ježilo. Često bi mu prstima dodirivala lice, oči, nos i samo katkad usne, jer je znala da za njih ne sme da se vezuje. Svaki dodir nosio je sa sobom novu toplotu, milost i neočekivano divljenje.

Uvek je mirisao na sapun za bebe. Bio je dečak u čovečijem odelu. Bez odela bio je nesavršena figura kašmirskog tkanja. Najčešće nije menjao izraz lica, ali ona ih je mogla videti na hiljade. Neodlučnost mu je pucala po svakom svilenkastom šavu, dok bi samo smireno sedeo na stolici i pušio sa zadovoljstvom. I gledao je naročito posebno. Bila mu je kao i sve druge, posebna. Govorio je kako je iznad svega drugačija, a gledao je uvek isto i to samo na jedan način. A ona bi samo dodirivala to lice dečijeg mirisa i mirisala svilenu kožu koju nijedan drugi nema. A kada nije bio tu, onda je mrzela sve, jer je upravo sve podsećalo na njega.

 

Inspiracija blacksheep.rs

 

Mrzela je platna, papire, stalke, ramove. Mrzela je četkice, boje, ugalj i senke. Mrzela je pustoš ateljea i duše. Mrzela je vreme koje prolazi, a u njoj stoji. Mrzela je cigarete, jer su kvarile njegov miris. Mrzela je što i dalje taj miris ne može da prenese na platno i naočigled svih ga otkrije. Jer ljudi su ga osuđivali, oni su ga proždirali. Zaveo je njene ruke, njene misli, njeno vreme. A ona je volela to vreme s njim, taj uzaludni trud, taj dodir i dah. I takvu vezu ni po koju cenu nije želela da prekine. Ta veza je bila jača od bilo koje druge. Gledala ga je samo na jedan način i govorila da je sa njim drugačije. Bio je za nju poseban, kao i svi drugi poseban. I bio joj je nadasve potreban, jer on je bio njena trenutna inspiracija.

 

 

Autorka: Sanja Janković

Fotografije: tf.rs, stazenezele.rs

Nema komentara

Ostavi komentar