I star. I bolestan. I sam.

 

Ona je nešto posebno. Nisam je sačuvao.

Obradovala me je kad se pojavila. Jeste li videli nekad voćku koja tek sazreva, ali mami, golica svojim mladalačkim sjajem i opojnim mirisima?

Više je nema. Sreća je trajala kratko. Opet sam sam. I star. I bolestan. I sam.

Put do nje je kratak. Ako odem, sa njom ću biti večno. Ona će me primiti u naručje svoje, sigurno, kao smrt. A ja? Ne! Ne smem! Ljubiću je svim srcem svojim, svom dušom svojom, ali je neću voleti kao samoga sebe.

Govorio sam joj:

– Stariji sam od tebe devetnaest godina!

– Ne trebam ti! Grub sam, licemeran i sebičan.

– Nađi mlađeg, boljeg!

– Idi, ne volim te! Ti si iskušenje, moj nemir i strah!

– Povrediću te! Izazvaću nesreću!

– Mučiš me! Mrzim te!

Prošla mi je prstima kroz bradu, povlačeći ih gore, iznad očiju, po borama. Zajecala je. Šapnuo sam joj:

– Ostani. Sam sam! Plašim se sebe!

Nestala je kao priviđenje.

 

1174389_10201944684485124_2010264773_n

 

 

O PRIPOVECI:

-Na XI konkursu za najkraću kratku priču, koji je organizovala izdavačka kuća Alma u saradnji sa Beografitima, pripovetka I star. I bolestan. I sam. našla se među odabranim i nagrađenim pripovetkama u zbirci O malim i velikim stvarima (priredio Đorđe Otašević) u oktobru 2012. godine

 

Autorka: Mirjana Zarić

Fotografije: wallpaperswide.com, wordpress.com

Nema komentara

Ostavi komentar