Gde da te nažvrljam?

Ja bih ti i sada,

nažvrljala oči.
Tamo gde nikada nisu bile.
Da vidiš sve ono,
za čim žudiš.
Naslikala bih te,
na nekom okeanu.
Da tako neusidren,
ploviš tamo,
gde nikada nisi bio.
Ili bih oblak,
obojila tvojim prstima.
Da dodirneš sve neuhvatljivosti.
Da ti vetar,
bude na dohvat ruke.
Ili bih te samo nažvrljala,
na nekom praznom komadu svemira.
Da stvoriš planetu,
po tvojoj meri.
Prostranu za sve one ambicije,
sa kojima se ovde stiskaš.
Možda bih se nekada doselila,
na tu tvoju planetu.
Na onaj komad,
gde sunce spava.
Da te pozdravljam,
dok se budiš,
i kada legneš da spavaš.

Autorka: Dragana Marković

Fotografija: Dragana Marković

Processed with VSCO with hb2 preset

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.