EVO TI PJESMA PJESNIČE

 

 

On radi mjesecima

na premudrim stihovima

da bi ga zvali pjesnikom…

On ni u ludilu

neće prosuti stihove poput mene –

bez razmišljanja, bez pripravljanja.

Njega bode usred uma

svaka krivo postavljena točka,

svaki zarez i kvačica krivog nagiba,

sva gramatička fulavanja

ili ne daj bože nove riječi

izmišljene od kvazi pjesnika.

On radi danima

profesorski bistro, filozofski ponosno

na remek djelu svog pjesmuljka,

izglancava svako slovo

premudrim potezima svoje tinte,

upreže akademske vijuge

u strofe što još dugo neće biti gotove…

nema ništa iz rukava,

to bi bilo nezrelo…

Jer kao da je pjesništvo

zanat što se obučava.

On nema pojma

da pjesme služe

onima što pišu iz daha

kao svojevrsan ispuh datog momenta,

i da takvi napišu tisuću pjesama

u mjesecima

dok njegova jedna još nije

savršeno svršena.

Njega će zvati pjesnikom.

A Pjesnika će znati razaznati

vrijeme što će stihovima suditi.

Iz rukava.

Evo ti pjesma, pjesniče.

 

poezija

 

Autorka: Antonia Kralj

Fotografije: pinterest.com

 

1 Komentar

Ostavi komentar