23 nov Dragi, ti si konj
I nismo morali ništa da govorimo.
Gledali smo se.
Već sam u jednoj od ranijih priča rekla da je to ona ljubav i onaj trenutak kada pritisneš neko nevidljivo dugme i ugasiš svijet i ne mariš za ratove, za gladne, za kugu i bolesti, za prošlosti, za ožiljke i njegove i moje.
U tom trenutku nas dvoje smo možda Bertolučijevi Jeanne i Paul, jer ignorišemo ljubav i pretvaramo je u nešto iz čega će bar jedno da bude ranjeno.
I nismo morali ništa da govorimo.
Gledali smo se.
A ja sam tražila riječ kojom bi mu rekla da je drugačiji od svega što drugi zovu ljubav.
I onda sam nečujno promrmljala gledajući ga:
Dragi, ti si konj!
U njegovim tamnim očima vidjela sam ga kako trči sibirskim tajgama . Zalutali savršeni crni mustang na čijim leđima lice u svilenu mu grivu sakrivam. I stišćem ga koljenima i tjeram putem beskraja znajući da iz tajgi nikada nećemo pronaći izlaz.
Dragi, ti si konj. Bez sedla. Bez ukrasa. Lutalica u čije sam grive ruke zapetljala i čije me kopite nose daleko od svega što sam voljela. Ti si ona drska neuhvatljiva ljepota a ja sam divljakuša koja bosa i bez sedla i mamuza okreće te da jašeš ka jezeru i da me u njemu na svojim leđima u prozirnoj haljini ugledaš.I u uho ti čarobne riječi šapućem i umirujem kopite i rzaje. Ti si konj, dragi moj, jer za mene ništa divnije od crnog neuhvatljivog mustanga nije! A ja sam onaj lagani teret na tvojim leđima, kosa, tijelo, par grama tila i bosa stopala. Teret na koji se polako dok jašeš navikavaš iako naređenja odbijaš, i sam pravac biraš.
Zato je nama ovako, jer divlje i neukrotivo mogu da razumiju jedno drugo.
Nešto si rekla?
Nisam. Samo te gledam i uživam.
Autorka: Luna H.
Fotografija: tumblr.com
Sorry, the comment form is closed at this time.