Dragi, ja sam skitnica

Dragi,

Ja sam skitnica

Ne usuđujem se prljavim rukama

Dodirnuti čistu ljubav

Ja sam djevojčica sa šibicama

Prislonjenog lica uz staklo izloga

U kojem se skupo prodaje sreća

Promrzla od snova i nadanja

I vjerovanja u sretan kraj

I divlji sam izgubljeni tarpan

Koji sam luta stepama

I krije se od krda koja ugleda

I sam čeka svoj kraj

Usamljeni sam kamen

Na dnu okeana

Kojeg ničije stopalo dodirnulo nije

I kojeg nikada na obalu neće odnijeti plime

Ja sam Penelopa

Koja milionima godina čeka Odiseja

I u svakom koji se kao on predstavlja

Varalicu prepozna

Ja sam ljubav od mašte satkana

Ona o kojoj neko drugi sanja

Uzdah neznanca

I dodir na tvojim prstima

Jedino tvoja

Od krvi i mesa

Ne diraj u moje divljine

Jer životinjama srce ugine

Kada ih na silu ukrote

Pusti me da trčim stepama

Dok me ljubav u tvoj zagrljaj ne otjera

Ne pokušavaj mi orobiti maštu

Uginut ću bez nje

Pusti me da se ljubim s neznancima

na dokovima Bien Đonga

Ne uskraćuj drugima uzdahe

Dok me kroz stihove

U divljinama pogledima prate

Pusti me da se od snova umorna

Probudim

Na tvojim grudima

I na njima potrgam svoja krila.

Autorka: Luna H.

Fotografija: tumblr.com

luna.h.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.