Djevojka iz Godardovih filmova

12. januara 2018.

jutros mi se kiša nalila u misli
i sklopim li oči odnese me vjetar
tvom stanu, tvom krevetu i kukovima
da se budim dok se budiš
koža tvoja da mi klizi pod prstima
dok ono zviždi i zavija između
krovova i tramvajskih stanica

od lica mi se odvaja kosa tvoja
što je u noćnim traženjima tijela
meni u zagrljaj pošla
i šapat nekakav, nemirnih zavjesa
i svijet što s druge strane zidova
puže u smrt
i godine koje odavno ne brojim
i note klavira i oboe u podsvijesti moje
barokne mašte
i ptice što se otimaju
i suh list što se jednoliko predaje
i tvoji strahovi da ćeš u starosti ostati sama
i moja vječita glad za nečim novim
i sve što smo rekli i sve što nismo
misleći da nas maniri naših tijela nisu već odali
i teške oči i zadah iza usana
i spora disanja i misli puštene na ispašu
i glave na jednom jastuku,
i skorene trepavice
i kraj usana što bježi u nevješt osmijeh
i dlan k’o jesenj’ list spušten na obraz
i naši životi, sve što smo ponijeli sa sobom
i strah od smrti
i teška briga življenja

– Sve će to vjetar
prije nego „dobro jutro“ izustim
odnijeti u jučer.

Autor: Adis Ahmethodžić

Fotografija: pinterest.com

adis-ahmethodzic-blacksheep.rs