Dječak u pocjepanim hlačama

  

 

Dječak u pocjepanim hlačama

naginje glavu kroz prozor

dugo modro ljeto

i njegove oči isjeckane na kvadratiće

razbacane na površini neke crne žablje vode

Dječak u pocjepanim hlačama

piše pjesme

ni sam ne zna kako

ni sam ne zna zašto

i dokle to traje?

sva ta farsa

to batrganje među proplancima

dokle to traje

sav taj muk

umjesto električnih gitara

i bubnjeva

umjesto svih osunčanih sela i gradova

u kojima žive svi ti sretni ljudi

sa svojom djecom

i njihovom djecom

 

reci mi nešto

reci mi dokle moram da držim otvorena usta

zašto ždrijelom zapinje hljeb

reci mi sve

ne puštaj me dok mi ne kažeš sve

nemoj da se pretvaraš i da lažeš i da se izbjegavaš

 

reci mi nešto

reci mi nešto ukusno

čarobno

 

od moje jednokratne sreće te dijeli jedno jutro

i onda ništa ne bude posebno

ureže se u rebro

 

i tim rebrom šaraš leđa

tim rebrom jedeš hranu

tim rebrom češljaš kosu

 

kroz to rebro vidiš sve

kroz to rebro proturiš prste

kroz to rebro

kroz to malo ničije rebro

cijeli svijet jednako diše

 

 

 

Autor: Dominik  Kovač

Fotografije: favim.com

Nema komentara

Ostavi komentar