08 sep Čuda su moguća

Čuda su čas

Kojeg gomila zaobilazi
Ko ispraznu zvučnost
Nebitne kazaljke.
Sekundarka. Najtanja verzija istine.
Najčvršća obrana iluzije i apsurda
Kao iste mješavine istih napitaka
Različitih uvoznika.
Čuda su udasi
Krošnji i razgranatih obzora
Iste svetosti tišine pojedinca
U beztaktnom ritmu slatkih prolaza
Kroz trač i mač lajavih brigonoša.
Čuda su u toku riječi
Izmišljenog uputstva bez tajni;
Krojenih po uzoru još neistrčanih koraka
Bilo demona ili anđela,
Bilo sjena ili proročkih utvara
Izmorenog nositelja razuma
Što nema ni lica ni imena.
Nema. Nije ga bilo. Neće ga ni biti.
Čuda su opozicija vremena
I svih vremenito vremenskih višeznačnica
Tog istog usranog pojma
Sa mnogo lica, verzija i značenja –
A globalnim poimanjem zovemo ga Strah.
Veliko slovo mu poklanjam
U ime svih olako pobjeđenih apsurdnosti
U svjetlosnim razmacima
Mojih natapkanih sekundica
I predaleko odjahalih misli
sklepanih od instikta
da svaka kontra ima svoje kontra…
I da su čuda mnogo mnogo realnija
Od ijedne mogućnosti u ispravnost pokoravanja ijednom klonu ili sluzi straha
Što je posađen u nama jos onog dana
kad su ti nadjenuli ime –
bez tvog iti svjesnog postojanja
a kamoli razmišljanja i znanja.
Čuda su u onim zaboravljenim jednostavnostima
Prostih mudrosti iz rukava
Tipa ‘tako je govorila moja baba’;
Rečeno bez previše vokabulara
i ikakvog općeg znanja-
Nošeno generacijama sa srca na srce
bez uplitanja drugih raspadljivih organa.
Samo jedno kucanje je mjera za sve,
ali svakom za sebe.
Samo jedan ritam bitan je
da po njemu krojiš svoje nade i ciljeve.
Jer sutra kao pojam…
Samo ako poželiš ,
Nije granica za ostvarenje
Jos jednog primitivnog plana…
Samo ako osjetiš, nije razlog da vjera
Ikad u tebi bude imalo slabija il’ manja
od bilo kog straha…
samo ako prihvatiš –
Sutra je magla
čiju čarobnost ne hvata niti jedno tvoje ‘sada’. Srce.
Bomba ili zvijezda pratilja?
Dobro utržen komad mesa
nebitnog sastava i neobicnih funkcija
kojem su eto apstraktnim tokom
nebuloznih srastanja čovječanstva
dali ulogu glavnog krivca u tegobama –
mozgu ga izdali ko najvećeg protivnika
i površnošću izlizali i ono malo njegovog sjaja što je još čuda zaljevalo
na očigled svakog novo svanulog dana.
Čuda su kraj
I nesavršiv početak
Svakog stvaranja i shvačanja.
Bez općeg dodira
sa razgranatim granicama
tog kataklizzmičkog vladara
Imenom obuhvačenog u jednu riječ-strah, pobjednik besmrtnosti i vječnog mira
u balansu svih svijetova bio bi svaki od nas. Čuda. Kucaju u grudima
Bilijuna unikatnih bića
potkovanih rođenim ropstvom
od sljepila do sljepila.
Čuda su anarhija
u redovima svejednakih marširanja
celebrity pojmova gluposti i bezdana zapakiranih u blještavi celofan
proizveden reciklažom njihovih govana.
Čuda su insomnijski naleti
povezanih dimenzija razdaljenih luđaka
ovog svijeta u vlastitim tišinama
ali u magičnom zajedništvu
s čitavom tajnom smisla
van dosega sekundarki
i ograničenja bilo vremena ili vjekova
bez dokaza.
Čuda su podzemlja iznad oblaka.
Čuda su letovi s krilima od bezglasnog šaptanja
Za one što dolaze ili su ostali za nama…
za njih je čudo izbrisan pojam
kao apsolutno postojanje bez mozga
i smrtnog otkucaja
tog olako podcjenjenog šaptača
Što ga je nebo kao neuništivu tajnu
zasadilo u svakim prsima.
Srce nema imena.
Ono kuca bez planova.
Čuda su svaka njegova ispumpana kapljica savršenog mehanizma u ovim tijelima
koja prodajemo preskupo
a zarobljujemo u njima svu bit
preolako i prejeftino .
Čuda su da ne živis ‘čuda su moguća’,
već izmisliš svoju mudru
u koju vjeruješ do jaja –
Nešto tipa ‘čuda su sve što znam i jesam’.
Ne mišlju samo,
ne rječju znanom.
Srcem i tisinom –
Iskreno, spontano,
instiktom ispoštovano.
Čuda. Srce.
Jednina množine razjebanih jednostavnosti. Čudnovati grami neopipljive materijalnosti
oteklog zgloba vremena.
S druge strane…
snovi svih svetih smjelosti samih pojedinaca. Hir -to je budala.
Rizik – to je hrabrost bez znanja.
U inat- heroj bez morala.
Srcem- čuda su sve što postoji u nama.
Fizika je samo na korištenje dana
U svrhu prolaska.
Neshvatljivo…večina ponavljača jos uvijek pada.
Nepojmljivo… čuda propuštaju svakog božjeg dana.

Autorka: Antonia Padovan Kralj

Fotografija: favim.com