Crna ruža

 

Strah me same sebe. Potrebno mi je samo da se okrenem oko sebe, bacim bedni površan pogled na svoju sobu i osetim se kao zvezda padalica. To je ta beda, taj jad koji me okružuje  svakodnevno. Više me ni moja priroda ne može spasiti…

Čekanje može biti posve teško kada se čeka nešto čemu nisam u skorijem planu. Ili ikad uopšte. Čekam neko sunce zbog kojeg neću refleksivno polagati dlan na čelo u nameri da olakšam sebi gledanje na nj. Čekam neko nebo za koje ću moći kazati: „Da! To je to! Ovo je MOJE nebo, i ničije više!“ Do tada sam beskućnica. Da. Ja nemam dom…Ne znam jesam li ga imala ikada, no čini mi se da nije moguće prilagoditi materiju mojim snovima. Čini mi se da ne bivstvuje nigde moje mesto, moje tlo i nad njim stakleni plašt dobra. Razmišljam, imaju li drugi svoga doma? Imaju li oni taj kamin uz koji se uzmigolje poput deteta uz majčina nedra, i uspeju usniti najlepši san koji dočeka još lepša java? I nek’ sam luda, nek’ mnome ovlada prozvano mi „bezumlje“, znaću do kraja veka da sam strana! Treba mi lek za ovaj vanzemaljski osećaj, treba mi kakva dobrodošlica, doček, topao krevet i potom povratna karta! Jer ovde mi nije mesto… Kako se mogu adaptirati na ove uslove? Na vaš jezik? Na vaše oči? Kako da se prilagodim vašim osmesima, suzama, gorkim jecajima i klicima?

 

crna ruža-blacksheep.rs (2)

 

Kako da to pojmim?

Upravo jer ne mogu to pojmiti, želim nazad. Iako ga se ne sećam najslikovitije, nedostaje mi moje rodno mesto, i želim mu leteti opet.

Pomućen mi je vid ovde, izbledele mi dužice, skupile se zenice….

Sluh mi je prigušen, ovde. Čujem kao kroz oblake pamučnih leptira, kroz gustu maglu.

Jezik mi je utrnuo, zarobljen ‘za belih porcelanskih rešetaka. Nem, jadan, tužan.

Čekaju mi čula neki eliksir, kakav san, odmor, pa ponovni rad. Ali nema ničega od navedenog. Ne piše mi se to. Samo se pitam šta spremaju za mene. Velika mi je misterija razlog mog bivanja u ovoj bestelesnoj materiji. Velika si mi misterija i ti, što me čitaš sad… Shvati ovo na svoj način, ne pokušavaj shvatiti mene, svi su već davno odustali.

 

Autorka: Tijana Tošić

Fotografije: favim.com

Nema komentara

Ostavi komentar