27 feb Crna ovca nedelje: Mr.Rabbit
Mr.Rabbit je muzičko čedo šestočlane ekipe koje je spoj svega i svačega i koje ne pita za žanrovska ograničenja. Kažu da je to muzika za repere previše „živaˮ, za metalce previše „repˮ, za džezere previše „jednostavnaˮ, za ostale previše „ozbiljnaˮ, a za njih taman kako treba. Dođite 4. marta u Dom omladine, pa prosudite sami!
Mr.Rabbit je…
Đurđa: Sigurno da je to Zekin nadimak preveden na engleski, tako da zvuči ozbiljnije i nešto manje egoistično. Nešto kao Jellena, samo poetičnije. Pored njega, iza tog imena stoji još pet šargarepica – ali jedna je prava! (Ko ima narandžastu kosu i ženskog je roda?!) Svi smo različiti, što se, čini mi se, i da primetiti kada pogledate naše muzičko čedo koje je spoj svega i svačega i koje ne pita za žanrovska ograničenja.
Aleksandar: Grupa šest zgubidana koji nemaju pametnija posla od tamburanja po podrumima. ☺ Šalu na stranu, ali zaista jesmo grupa entuzijasta, čim sviramo na ovim geografskim prostorima ovakvu muziku (za repere previše „živuˮ, za metalce previše „repˮ, za džezere previše „jednostavnuˮ, a za ostale previše „ozbiljnuˮ).
Sve je počelo…
Đurđa: Zeka je rešio da okupi dobre muzičare koji će njegovu već formiranu zamisao da, uz određena prilagođavanja, realizuju i nastave da razvijaju, a, najzad, i da je reprezentuju publici, podarivši joj tako onaj suštinski oblik postojanja: svirku uživo.
Aleksandar: Zvanično, sve je krenulo početkom 2013. godine. Otprilike onda kada smo svi došli u Beograd na studije. A ideja i prvi snimci potiču još s početka srednje škole.
Solo i u grupi…
Đurđa: Kolektivna meditacija mora biti efektnija od individualne.
Aleksandar: Solo je uvek lakše za organizaciju. Ali rad sa ljudima i taj osećaj na bini s bendom je nezamenljiv.
Prva pesma…
Đurđa: Jedna od prvih Zekinih pesama je „pozajmilaˮ svoju temu za moj pismeni zadatak u prvoj godini srednje škole. Mislim da se tad nismo ni poznavali.
Aleksandar: Uf, ko će se setiti… Ako mislite na prvu pesmu ikad snimljenu, onda je to bilo nešto s ljubavnom tematikom, sklepano u ormaru na starom kasetofonu, ako se dobro sećam. Ako se misli na prvu pesmu Mr.Rabbit projekta, onda je to bilo u našem malom kućnom studiju (koji više ne postoji ☹).
Prvi spot…
Đurđa: Nisam bila deo ekipe tada, ali – hej narode, naš Valjevac je izbacio spot!
Aleksandar: Prvi spot Mr.Rabbit-a jeste onaj za pesmu „Noćna Luka Brodovaˮ s istoimenog albuma. Snimanje je baš dugo trajalo, pa je tu bilo svačega. Od grupe znatiželjnih penzionera kojima nije bilo jasno šta se u njihovoj blizini dešava, preko pijanog čuvara koji je mislio da fotoaparatom pecamo bez dozvole, do začuđene prodavačice, kada su Srđan i Marko maskirani u prosjake uredno izvadili novčanike da plate račun.
Đurđa: Zašto svi ovi ljudi i dalje gledaju u mene? Ta, ja sam svoj deo otpevala – šta sad?! Šta da radim s rukama, kako da se pomeram, šta mi inače rade noge kada na to ne mislim? Smej se, smej se! Eno mi mame u publici; ćao, mama!
Aleksandar: To je bilo pre nešto više od 8 godina. Sećam se da mi je najveća frka bila kako zapamtiti tolike tekstove. Ali nevezano za prvi nastup, nikada neću zaboraviti trenutak kada smo na jednoj svirci sa bendom Ira, basista i ja propali kroz binu.
Dom omladine 4. mart…
Đurđa: Dođi, vidi, pobedi.
Aleksandar: Tako je, subota, 4. mart, Klub Doma omladine Beograda. Promovišemo naš novi album (ali i stari), gostuju nam saradnici sa oba albuma, gostuje nam Tremendum… Pripremamo dobru svirku i obećavamo dobru atmosferu! Svi su dobrodošli. ☺
Saradnja sa Sanjom (Zaa) i Jovanom (Mašta Bašta)…
Đurđa: Svi smo se nekako slučajno upoznali i združili (recimo, fakultet je spojio Jovana i Zeku, a Sanju i mene), a gde god zgodno mesto nađeš – tu pesmu posadi.
Aleksandar: Joca je moj kolega s faksa. Tu smo se upoznali i ta saradnja je došla nekako potpuno prirodno. Kasnije smo sarađivali na novom albumu i sa Andrijom (saksofonista Mašte Bašte). Što se Sanje tiče, takođe je ranije poznanstvo i drugarstvo prethodilo saradnji.
Poređenja sa Marčelom i Filterima…
Đurđa: „Mnogi kažu: puter nije zdrav, a ja im kažem: bako, pusti me na miru.ˮ Kao neko ko voli Marčela i upoznat je sa njegovim stvaralaštvom, mogu reći da je to poređenje površno i da valja posvetiti malo više pažnje i jednima i drugima.
Aleksandar: Lepo je kad te porede sa nečim što valja. Međutim, osim činjenice da živimo u istoj sredini i da se služimo istim „vokalnim žanrom“, mi nemamo mnogo toga zajedničkog. Za ovo prvo nas vezuje tematika, a za drugo mestimična sličnost u zvuku. Ali muzički pristup i hajd‘ da kažemo filozofija koja se vezuje za nas, sasvim je drugačija, da ne kažem ponekad i potpuno suprotna. Ipak, ja lično imam veliko poštovanje za tu ekipu i za ono što su oni napravili na našoj sceni. I poštujem način na koji su muzički evoluirali. Što se saradnje tiče, bilo je neke reči o tome sada kada smo radili novi album, međutim to ćemo ipak ostaviti za neku budućnost… Možda. ☺
Mi smo crne ovce jer…
Đurđa: Volimo da blejimo na litici i gledamo široko, a ne samo u gomilu belog runa oko nas.
Aleksandar: …smo devedesetih, kao bebe, upali u kofu s crnom bojom. ☺
Razgovarala: Sanja Janković
Sorry, the comment form is closed at this time.