Crna ovca nedelje: Darko Habazin

Darko Habazin je rođen 06. 01. 1964. u Beogradu. Diplomirani etnolog, po profesiji bibliotekar sa višedecenijskim iskustvom i stažom. Najviše voli rad sa decom, ukazujući im na važnost knjige. U 21.  veku počinje da se ozbiljnije bavi književnošću. Od tada  je objavio jedanaest knjiga. Prevođen je na kineski, bugarski, francuski i engleski jezik. Od 2012.  godine član je UKS-a. Predsedava Haiku Udruženjem Srbije i Crne Gore. Učesnik  je mnogih kolonija i maratona. Objavljivan u brojnim antologijama, almanasima i zbornicima. Vodi književne večeri i organizuje ih, piše recenzije, žirira i prezentuje svoje stvaralaštvo po regionu.

 Darko Habazin.blacksheep.rs

Radeći u biblioteci ostvarujete želju mnogih ljubitelja knjige. Rekli ste da Vas najviše raduje rad sa djecom, upoznajete ih sa ulogom knjige u životu. Kako izgleda taj rad, i da li su, i u kojoj mjeri današnja djeca zainteresovana za knjige i čitanje?

Rad sa decom pleni. Satisfakcija je obostrana. Kao bibliotekar svake godine odlazim do obližnjih osnovnih škola i vrtića. Decu do osam godina starosti, upisujem kako kolektivno tako i pojedinačno u bazični hram kulture. Deci ukazujem na značaj čitanja. Adekvatnim i odabranim naslovima, ako sam pitan, potpomažem pravilnijem razvoju dece u najranijem i nešto starijem uzrastu. Kada prepoznam bar desetak talenata koji obećavaju, onda ne delim zabrinutost za opstanak ovakvog sveta.
Borim se za takvu decu a čita se daleko manje nego nekad.

Kada je počelo Vaše zanimanje za knjige? I kako su izgledali Vaši prvi   književni koraci?

Naučio sam veoma rano da čitam, za to su bili zaslužni stripovi iz „Politikinog zabavnika“. Voleo sam da čitam i bajke. Svakom dobijenom peticom, moja kućna biblioteka punila bi se knjigama bajki sa svih strana sveta. Kao srednjoškolac imao sam svesku sa evidentiranim filmovima koje sam odgledao. U studentskom periodu pred zoru budile bi me pesme koje nezapisane i ostadoše.
Tih prapočetaka se sećam samo anegdotski. Napokon u biblioteci, riznici knjiga i reči, pesma me je, naročito u zimskim danima, nanovo ogrnula i od tada drugujemo.

Objavili ste jedanaest knjiga u proteklih  četrnaest godina, zastupljeni ste u antologijama, almanasima, zajedničkim zbirkama poezije, pišete prozu za djecu i odrasle, lirsku i haiku poeziju… Postoji li novi književni cilj kojem stremite? Kakvi su Vam trenutni planovi? Radite li na dvanaestoj knjizi?

U domenu satiričnih književnih formi, počeh i zastadoh sa pisanjem kalambura.  Kalamburima ću se ponovo vratiti jer i oni oštre um. Pisaću ih sasvim rasterećeno i verujem da ću knjigu od 333 kalambura i objaviti, na svako slovo azbuke po jedanaest. Želja mi je da se posvetim i putopisu. Mnogo putujem i tu bi ruka mogla da mi se raspiše multidisciplinarno. Dvanaesta knjiga biće knjiga odabranih i novih haiku-a. U 2018. siguram i njeno objavljivanje.

Neraspeće, pjesma.blacksheep.rs
Aktuelna posljednja knjiga nosi naziv „Neraspeće“, objavljena je 2016. Mozete li reći nešto više o knjizi?

Stihozbirkom NERASPEĆE se veoma ponosim. Knjiga likovno, tehnički i sadržajno izgleda reprezentativno. Neko bi na osnovu naziva pomislio da se radi o neraspetom Hristu. Nije reč o Hristu i razapinjanju. U ovoj zbirci jedino su reči neraspete. Iako ih ima mnoštvo, pokušavaju da kao nove, dobiju svoje mesto pod suncem. U svakoj pesmi bilo naslovom, bilo sadržinom novog i ovovremenog ima, istovremeno oslonjenog i o staro. Zbirka je u suštini misaona sa ponekim lirskim valerom. Pomalo hermetična, nudi posvećenicima čitanja i ključ razrešenja. Kao da je grešna a nije, na ovaj se način razrešava sa svim onim površnim i skribomanskim. Recimo da je zbirka odenuta u džemper od šetland vune i da svesno u javnosti kisne, kvasa i suši se.

U književnim krugovima prepoznatljivi ste po originalnom i jedinstvenom pjesničkom izrazu. Usudila bih se reći da je za Vas poezija igra bez granica. Stvarate nove riječi koje ste  jednom prilikom nazvali daksizmi. Šta su daksizmi? Kako su prihvaćeni kod čitalačke publike?

Stil i izraz koliko god da je prepoznatljiv i samosvojan, posle izvesnog vremena treba donoviti, ne na uštrb kvaliteta, već se treba i bližiti većem broju poštovaoca poezije, jer ako ostaneš nepomeran, padaš. Da, stvarao sam nove reči a i dalje ih smišljam. Kombinacije svih postojećih dajem na uvid stručnoj i čitalačkoj javnosti. Od imenica pravim glagole. Imam dosta izvedenica i novih zbirnih  imenica. Sve te reči jesu daksizmi.  Naziv vuče koren od mog nekadašnjeg aforističarskog nadimka DAKS.  Koder je takođe imao novih reči, no moj novorek se može dekodirati. Nadam se da će bar jedna moja reč osvanuti u nekom novom rečniku. Pomenuću čitaocima CRNE OVCE  desetak (sljublje, jezera, slovoslovi, neosama,potkrov, nepamet, nesputaj, grahozrna leja, buđaji,  širouz, grlilo, zazori, zasićaji…).

Predsjednik ste HUSCG (Haiku Udruženje Srbije i Crne Gore),  možete li reći nešto više o haiku poeziji? Ukoliko su haiku pjesnici zainteresovani da se pridruže HUCSG, kako to mogu učiniti?

Kako je  Udruženje međunarodnog karaktera sa kolegama iz Crne Gore pratim tekuću produkciju, japanske i regionalne haiku festivale. U godišnjem OSVITU, časopisu po kojem smo prepoznatljivi u čitavoj Evropi , prezentujemo radove haina i informišemo čitaoce. Haiku je veoma zahtevna i rekao bih genijalna poetska forma. U trostihu 5/7/5 opaža se trenutak iz prirode i bez filozofiranja, što je moguće vernije prenosi se na papir. Postoji mnogo vrsta haikua. Pišu se i haibuni (haiku priče).  Ne treba po svaku cenu oponašati zen kao način i moto života, treba dopustiti oku da uhvati trenutak a onda ga u skladu sa ogromnim brojem haiku pravila iskustveno a verno ubaštrati u trostih. Mnogo haiku uradaka treba napisati da bi se postigao željeni efekat uspjelog. No, tu zadovoljstvo prestaje i ustupa mesto stvaralačkoj gladi. Kad se jednom ocrta osnova, iako pravila omeđuju, napredak u pisanju je neminovan. Otuda ja haiku doživljavam kao izazov i stvarno volim da ga pišem. Dobar haiku je redak a samim tim izdata haiku zbirka je i više od postignuća.

Haini su uglavnom  ljudi veoma ozbiljne starosne dobi. Haiku podmladak je neprocenjiv. Lično želim da je haiđina što više. Za svakoga ima mesta a kvalitetom i posvećenošću već će se najuspešniji penjati stepenicu po stepenicu.
Udruženje ima i sekretara a što se tiče upisa u HUSCG moguće je to i učiniti na redovnim sastancima haiku kluba ŠIKI iz Beograda pri UKS poslednjeg četvrtka u mesecu od 17h 30 min.

Neraspeće.blacksheep.rs

Između ostalog  bavite se i pisanjem recenzija, književnih prikaza i osvrta. Kolika je odgovornost recenzenta prilikom davanja preporuke  izdavaču? Šta mislite o književnoj kritici? Postoji li objektivna kritika, objektivni recenzenti?

Ne pišu svi književnici recenzije. Ja sam se usudio. Svakom delu pristupam kritički i objektivno, a tamo gde kvalitet kipi, i podsticajno. Odgovornost recenzenta nije baš uvek velika iako bi trebala biti. Jednaku odgovornost snose svi koji knjigu čine knjigom, no čini se da recenzenti eminentnih izdavačkih kuća itekako utiču na prolaznost naslova. Nekad je dovoljno da kao urednici izdanja napišu jednu rečenicu na poslednjoj strani korice i da ta preporuka odjekne. Smatram da je najveća odgovornost  književnih  kritičara. U produkcijskom okeanu treba da posvećeno i strpljivo izdvoje žito od kukolja. Nadasve elokvencijom i poznavanjem materije moraju da odbrane i dignitet profesije i dignitet dela koje prikazuju. Književni kritičar osim enciklopedijskog znanja treba da poseduje i ugled. Ugled se veoma teško stiče a  u ovo magleno vreme, lice kritičara ne bi trebalo da magla prekrije.

Aktivno ste prisutni na domaćoj književnoj sceni. Nastupate li u inostranstvu?  Imate li ambicije u smislu izlaska sa književnim djelom izvan granica zemalja regiona?

Na mnogim književnim večerima sam prisustvovao kao autor, recenzent ili kao posetilac. Nastupao sam u zemljama regiona. Lagao bih kada bih rekao da nemam takvih izdavačkih i nastupajućih ambicija. Knjiga dečjih priča ANGELOSNE PRIČE već godinama u Kini čeka svoj red na objavljivanje. Kao hain želeo bih da obiđem Japan. Verujem da bi me gorje, okean, hrana i priroda nadahnuli na nova postignuća.

Da li je neka knjiga ili njen tvorac ostavio poseban utisak na Vas? Budući da drugujete sa knjigama više decenija, želite li dati  preporuku čitateljima portala Crna ovca?

Pre preporuke čitaocima CRNE OVCE dao bih jedan savet. Neka paze šta im javnost servira. Bestseleri, bestseleri to nisu. Čitavi opusi Ajtmatova i Markesa na mene su ostavili trajan utisak. Čovek sam i filma, stoga ovakav odabir i preporučujem.

Zašto ste Vi Crna ovca?

Nastojim ostati dosledan sebi uprkos svemu, kako u književnom izražaju tako i u životu.

Razgovarala: Sanja Radulović

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.