CENTRIFUGE NENAMJEŠTENOG PROGRAMA

6. decembra 2017.

 

Kretenski osmijeh

Nedefinirano ostavlja jaz

Iznova i iznova i iznova…

Do nedorečenih nedogleda?

Presitila se i sama neutralnost

Strpljivih pomočnika čarolije gospodina ‘Sada’

Toliko upornih nijekanja

Bez vođene smislenosti.

Bijeg od jednine. Skrivanje od množine.

Letovi na pogon “ne zna se“

Trebaju svu snagu

I ludosti i hrabrosti i vjere

U točno određenom omjeru

Koji nigdje i ničim ne odaje

Niti brojke niti jednadžbe

Ikakve računice.

Puste crnilo i odu…

Neznani junaci bez teksta

Što su preuzeli uloge

Nekoć glavnih likova

Svih zamislivih količina povjerenja.

Praznina s nagonom da se isprazni.

Neobavljena obaveza svemira

Koju nitko ne preuzima.

I južina i južina i južina…

Melankolije cijele abecede

Uzalud strijeljanih paranoja

Što su samo neopaženo

Uzele obličje još nepoželjnijih tugica.

Ni van ni unutra

Ne pripada gorko suprostavljanje

Nagonu izražavanja,

A broj nezadovoljnih sivila što pušu

Baš kako ih nitko ne prognozira,

Ide još više u prilog

Frustrirajućim duljinama samoče…

Koja lajavošću još izglanca

Najsvježije patnje do vrhunskog sjaja.

Sve mudre padnu u vodu.

U čas. U tren. U momentu.

Svejedno. Potpuno jebeno jednako nebitno…

Klik po klik

Sve su bliži nepozvani čemeri.

Dvoličnost tuge centrifugu upali

Bez adekvatno uštimanih programa.

I crnjaci u maršu…

U ritmu dobro znane melodije

Još jednom pobjedom zadovoljno mašu.

Prekratka primirja.

Nepravedno omjerena snaga oružja.

I iznova… i iznenada… i izdaja…

Sve nijanse ostaju bez boja.

Autorka: Antonia Padovan Kralj

Fotografija: weheartit.com

antonia.padovan.kralj.blacksheep.rs